Nekoliko dana prije nedilje bilo je jasno da će biti nereda jer se ratovalo transparentima na svetim splitskim mistima. Pitanje je kako onaj tko ih kontrolira može tako Å¡to dozvoliti. Pri prolasku preko Rive u biciklistiÄkom Ä‘iru oko Marjana, dojmio me se broj i raznovrsnost policijskih vozila, broj policajaca, specijalaca, pa joÅ¡ i policijski psi. Oko podne i po svita baÅ¡ i nije bilo neÅ¡to previÅ¡e, ali je atmosfera obećavala uzbuÄ‘enja. U ovo doba godine i dana, za ovakvih vrućina Riva je poluprazna, tek stjeciÅ¡te turista i skupljaÄa boca. Domaći svit uglavnom traži rashlaÄ‘ivanje na plažama.
Kad sam, nakon uobiÄajenog bicikliranja, umjesto kući odluÄio zastati na Rivi, prevladala mi je u glavi misao da sam prostorno na popriÅ¡tu revolucionarnog dogaÄ‘anja za grad u kojem stanujem, pa mogu žrtvovati poneÅ¡to vrimena za izravnu spoznaju. Vrime Äekanja sam krivo procijenio, i odužilo se to iÅ¡Äekivanje. No uz ovakve najave, znatiželjni domaći svijet je stalno pristizao, oÄito bolje upoznat sa vremenskim rasporedom Split pridea od mene. Tako sam uspio viditi podosta poznanika i popriÄati sa njima. Mjesta u prvom redu, na ogradi su se popunjavala. Unutar visoke ograde je bilo poredano neÅ¡to specijalaca u ritko, a iza njih joÅ¡ jedna, lakÅ¡a i pomiÄna, ograda.
Najave dolaska povorke krivo sam prepoznavao u stavljanju Å¡ljemova specijalaca. Povremeno je iz daljine dopirao žamor pa sam pomiÅ¡ljao da je povorka protestanata zaokrenula iz Marmontove na Rivu. Gužva se povećavala, pa sam sklonio biciklu iza jedne klupe. No oÄito se svjetina sama zabavljala. Kad je odjeknuo topovski udar, već je bilo posve izvjesno da je povorka blizu. Pojavom povorke poÄele su i pogrdne riÄi, uzvikivanje. Nisam oko sebe Äuo skandiranje ‘Ubij, ubij pedere’, ali jesam dosta psovki i nemuÅ¡tih djetinjastih primjedbi mladosti osokoljene prisustvom Å¡ire ekipe. Nisam takvo Å¡to oÄekivao od mlaÄ‘eg svita. Poletili su pomidori, koji su viÅ¡e manje vraćeni vlasnicima. Nije mi djelovalo straÅ¡no to Å¡ta je bilo oko mene, ali su nastali valovi od pritiska policije, oÄito se neÅ¡to gore deÅ¡avalo na drugim, susjednim mistima. Onda sam na par metara vidio kako policajci bacaju na pod jednoga i vezuju ga lisiÄinama. I joÅ¡ par njih su dobili ukrase na rukama. Nakon toga se broj policajaca povećao i naprosto smo svi udaljeni od protestanata na daljinu koja me u stvari potpuno otjerala. Najuporniji, a oÄito i najnasilniji su ostali dalje. Ni cviću nije bilo lako – stradali su popriliÄno tek ureÄ‘eni nasadi na Rivi.
Nisam stekao dojam nasilja kakvo je prikazano na televiziji. netko je bubnuo 10000 protivnika Pridea, ali mislim da je bilo u tom broju mnogih koji bi dali izravnu podrÅ¡ku, puno njih neutralnih koji su doÅ¡li naprosto vidjeti Å¡to se deÅ¡ava, bez davanja podrÅ¡ke ali i sigurnih protivnika nasilja, neÅ¡to onih koji su bili glasni i vikali umjereno nekulturne pogrde, a svakako su u manjini bili oni koji su vikali doista straÅ¡ne riÄi i joÅ¡ je bilo poneÅ¡to onih koji su bili jako nasilni, bacali razne stvari i bili spremni ozlijediti druge. Nisam oÄekivao toliko protivnika, toliko nekulture. Nasilje je, nažalost prevladalo svaku misao o razvrstavanju promatraÄa i nanijelo joÅ¡ jednu mrlju. RazoÄaran sam ukupno gledajući, stavom grada u kojemu živim, prema razliÄitosti i tolerantnosti prema nasilnicima, ali ne i iznenaÄ‘en. Pa većinu glasova je pobrao jedan nekulturni nasilnik koji nas predvodi i zastupa!
Po petardama, bengalkama, fantomkama, Å¡alovima Hajduka, stavovima poznanika torcidaÅ¡a, torcidaÅ¡koj koreografiji i navijanju, naÄinu izvikivanja pogrda lako je prepoznati rukopis Torcide. Bilo unaprijed pripremljena koreografija ili poluspontano ispoljeno divljaÅ¡tvo, svakako je torcidaÅ¡ka ekipa najodgovornija za divljanje. No odgovorni su i oni nadležni, “institucije sistemaâ€, koje to divljanje koje neprestano Å¡iri spiralu nekulture i nasilniÅ¡tva, toleriraju i iskoriÅ¡tavaju za svoje svrhe. Mi postajemo taoci takva divljaÅ¡tva, a oni su dominantni u odgoju mladih.
Policija je u nedilju postupala ne posve razložno. Nije izolirala nasilnike, nego je postavila ograde, podilila sve na dva dila i strogo se držala toga: oni unutra i oni vani, svi opasni i sumnjivi. Svi vani su udaljeni i nisu mogli Äuti i vidjeti protestante, mogli su se samo stopiti sa nasilnicima. Nije to dobra metoda. Nasilnike triba izolirati, a protivnike koji se bore riÄima ostaviti da se bore riÄima. RiÄi, ma kako teÅ¡ke bile, nisu ubojite. Svakako nije na policiji da spreÄava izriÄaj, osim onoga koji je izravna prijetnja i uvod u izravno nasilje, npr: ‘ubij, ubij’. Policijska represija mora djelovati selektivno, ali je to za nju i one koji njom upravljaju, oÄito, presloženo. A neodgovarajuće mjere i postupanje ne rjeÅ¡avaju probleme, dapaÄe zataÅ¡kavaju, produbljuju, izazivaju nove.
Tvrdnja o gradu koji cili misli isto je tlapnja. Nema dva Äovika na svitu da misle isto, a dakuće 200 000 ljudi mislit isto. Ili desetina tisuća njih okupljenih u nedilju na Rivi. Umjetno su stvorene i dvi oÅ¡tro suprostavljene strane.
Problem je u onima koji misle da triba mislit isto, tj. ne dopuÅ¡taju i ne toleriraju razliÄitost. A to je neuklonjivo i ne znan kad i kako će to neke buduće generacije usvojiti, tj. tko i di ih uÄi da toleriraju razliÄitost? Vidim oko sebe brojne i jake primjere tjeranja na isto-miÅ¡ljenje koji zaklanjaju individualitet i razliÄitost. U ovom druÅ¡tvu mijenjaju se samo atribucije opće prisile na kolektivitet i napad na individualitet, ali rezultati ostaju isti: koletiv i pripadnost njemu je iznad osobe.