Vrijeme prolazi, neumitno. Krećem se u različitim prostorima i odjednom me prostor odvede u neko drugo vrijeme, sjećanja naviru. Kao ni današnjost ni jučerašnjost nije crno-bijela. Prebogata je bojama, pozitivnim i negativnim. Treba znati, treba htjeti i treba smjeti gledati ih, uočavati, tražiti i pronalaziti. Vrijeme industrijalizacije i zaposlenosti je bilo i prošlo. Umijemo li rješavati probleme i koristiti resurse ili samo plakati za starim dobrim vremenima i očekivati ljepše sutra? I ili ili? I i ili? A danas, a ovdje, napraviti kokice, zagristi jabuku, popiti kavu i pivo, gledati u daljinu? Pronalaženje svjetlosti u tami i tame u svjetlosti. Otkriti užitak u plaču svoje male bebe. Slušanje otkucavanja vremena sa škriputava vinilna ‘Dark side of the Moon’ kojeg vam pušta DJ u potrazi za izgubljenom svjetlošću.
Živili u najljepšem danas.
