Broadband FAQ

Riječ broadband ima višestruko značenje, a ovdje se koristi kao skraćenica od ‘broadband Internet access’ ili ‘broadband Internet’, tj. ‘širokopojasni internet’, te označava pristup internetu većim brzinama. Popularne broadband tehnologije su DSL i kabelski modem i tipično su mnogo brže od klasičnih dial-up modema (56 kbps download i maksimalno 44 kbps upload) ili ISDN-a (64 ili 128 kbps u oba smjera). Najčešće korištene brzine DSLa i kabelskog modema su 1024/128 kbps.

Održavam tablicu ISP-ova na svojim stranicama Impulsi. Stranica je u početnoj verziji, moguće ima nedostataka.

Kod ADSL-a udaljenost od centrale igra veliku ulogu zbog opadanja kvalitete signala. Ne radi se o zračnoj udaljenosti već o duljini vodova. Na udaljenosti do 1,5 km postižu se praktički maksimalne brzine, na većim udaljenostima ne mogu vam se garantirati najviše brzine. Tako na oko 5 km brzine padaju ispod 512 kbps. Radi se o približnim udaljenostima i brzinama jer ovisi o tehnologiji.

Mnoga pitanja su vrlo specifična za pojedine ISP-ove i uređaje koje oni održavaju te je najbolje obratiti se službi za korisničku podršku. Telefonski brojevi nalaze se na stranicama ISP-ova (ja taj broj za zvog ISP-a imam zalijepljenog na modemu) ili na stranici http://www.blagi.net/impulsi/ispcro.html sa podacima o svim ISP-ovima. Ukoliko od njih ne dobijete odgovarajuću pomoć javite se u news grupe.

Postoji nekoliko Web servisa za tu namjenu, npr.: What’ Is My IP Address, IP Address Check, IP Lookup, arul john’s utilities site i CARNet Bandwidth metar koji mjeri brzinu internet veze, a na vrhu stranice ispisuje vašu javnu IP adresu.

Postoji nekoliko Web servisa za tu namjenu, npr. CARNet Bandwidth metar. Pomoću te stranice mogu se izmjeriti Upload i Download brzina. Prilikom mjerenja brzine isključiti druge programe koji koriste Internet vezu. Stranica je dostupna samo unutar Hrvatske za ISP-ove članice Croatian Internet eXchange (CIX).
Alternativna stranica za mjerenje brzine je i Speedtest koju krasi slikoviti dizajn.

Brzina veze se izraža u bitovima u sekundi (bps ili b/s, bits per seconds), kilobitima u sekundi (Kbps, 1 Kbps=1024 bps), megabitima u sekundi (Mbps, 1 Mbps = 1024 Kbps) itd. Brzine downloada iskazuju se u bajtovima u sekundi (Bps). Jedan bajt ima 8 bitova. Veće jedinice od Bps su KBps (1 KBps = 1024 Bps).
Tako pri brzini linka od 1Mbps/256Kbps može se ostvariti teorijski maksimalna brzinu downloada od 128KBps (1024 Kbps/8) i uploada od 32 KBps (256 Kbps/8). Ti brojevi su stvarno nešto manji zbog toga što tehnologija prijenosa zahtijeva i prijenos dodatnih kontrolnih podataka (zaglavlje paketa, kontrolni paketi), a ovisi i o puno faktora na samom računalu (npr. puno istovremenih veza).
Napomena: Navedene jedinice, prefiksi i njihovi međusobni odnosi nisu standarni. Osim SI (Međunarodnog standarda jedinica) postoji i 1998 utvrđen IEC Standard naziva. Za detalje pogledati npr: http://physics.nist.gov/cuu/Units/prefixes.html i http://physics.nist.gov/cuu/Units/binary.html

Zbog složenosti Interneta brzina prijenosa umnogome ovisi o tome odakle se nešto skida. Neki su serveri povezani s bržim, a neki sa sporijim linkovima, a varira i broj korisnika koji dijele linkove. Broj korisnika Interneta varira tijekom dana, pa ponekad dolazi do zagušenja u raznim dijelovima mreže i teško je ustanoviti uzroke nižim brzinama. Treba pri tom uzeti u obzir i vremenske razlike u globalnoj mreži.

U današnje vrijeme p2p (peer-to-peer) mreža pojedini serveri su u stvari mali korisnici vrlo limitiranih resursa. Zbog nesimetričnih linkova ono što skidamo većom gornjom brzinom linka kod njih se uploada pri nižoj donjoj brzini. Protokoli poput eDonkey-a (koristi ga eMule klijent program) ili BitTorrent-a osiguravaju veće brzine zahvaljujući većem broju istovremenih izvora, no kod nekih manje popularnih datoteka moguće je postići vrlo skromne brzine koje su i desetak puta niže od nominalnih. Bittorrent protokol je u početku spor, te treba biti strpljiv u očekivanju većih brzina prijenosa.

Na vezama brzine 1024 kbps (kilobita u sekundi) može se prenijeti maksimalno oko 120 kBps (kilobajta u sekundi). Nekoliko je mogućih razloga za nemoguću brzinu od 300 kBps.

Brzina ovisi o vrsti datoteke tj. njenom sadržaju jer tehnologije prijenosa imaju algoritme za kompresiju. Ako je datoteka koja se prenosi maksimalno komprimirana postiže se u prijenosu najviše do maksimalne brzine (u ovom slučaju 120 kBps). Datoteke sa ekstenzijama RAR, ZIP, ACE, JPG, AVI, MP3, WMA, PDF i neke druge su već komprimirane, no moguće je da kompresija nije maksimalna, da je datoteka oštećena (namjerno ili nenamjerno) ili da se ona prilikom prijenosa dodatno komprimira, te se postižu brzine veće od nominalne. Posebno se dobro komprimiraju DOC, TXT, HTML, WAV datoteke pa su kod njihova prijenosa moguće brzine downloada višestruko veće od nominalne.

Poseban slučaj su fake datoteke kod p2p (peer-to-peer) mreža. Često je preduvjet pristupa DC (Direct Connect) hubu ukupna veličina datoteka pa neki korisnici kršeći pravila igre dijele na svojim diskovima datoteke koje su nominalno vrlo velike, ali zbog ujednačenog binarnog sadržaja se dobro komprimiraju i na disku ne zauzimaju toliko mjesta. Prijenos takvih datoteka od par stotina megabajta traje koliko i treptaj oka, ali je sadržaj nekoristan i neupotrebljiv.
Rjeđa je pojava da su povećane brzine prijenosa uzrokovane privremenom deblokadom tj. promjenom brzine Interent veze na strani ISP-a.

Treba razlikovati brzinu lokalne mreže (LAN) i brzinu prema Internetu. D-Link router ima u sebi i switch, a podržava, očito, na bežičnom linku brzine do 54 Mbps (megabita u sekundi). Na njega se spaja laptop koji ima bežičnu karticu, te je njegova brzina prema mreži 54 Mbps.

Desktop PC ima 1 Gbps mrežnu karticu (NIC) i ako switch ima 1 Gbps ulaz LAN brzina desktop računala bi trebala biti 1Gbps, no ako switch podržava samo 100 Mbps vezu to bi trebala biti maksimalna LAN brzina desktop PC-a. Ako piše da je brzina LAN-a 54 Mbps na desktop PC-u to bi značilo da se i on spaja bežično na router.

Ponekad se u trayu osim ‘Local Area Connection’ ikone pojavljuje i ikona ‘Internet connection’ na kojoj se vidi brzina veze prema Internetu u kilobajtima u sekundi (kBps), a ona bi za 1 Mbps ADSL vezu mogla biti oko 120 KBps. To je i maksimalna brzina downloada za komprimirane datoteke.

ADSL paket nije 1Gbps već 1 GB (gigabajt) tj. u cijeni ADSL paketa brzine 1024/256 kbps uračunat je promet od 1 gigabajta prenesenih podataka. Brzinom od 1Mbps (1024 kbps) 1 gigabajt se prenese za oko 2 i pol sata.

Da, ali ne istovremeno. U načelu ISP-ovi ne kontroliraju mjesto pristupa kod ADSLa. Račun se ispostavlja nositelju (username) priključka.

Ukoliko nema odgovora na stranicama programa za koji treba podesiti portove, treba pokušati na Portforward siteu. Tu se mogu naći upute za različite programe i za različite routere.

Kabelski internet
Nije bilo pritužbi korisnika kabelskog interneta na izravne štete na kućnoj instalaciji. Bilo je samo prekida u radu, najvjerojatnije, zbog prekida u napajanju strujom. Treba imati na umu da se kabelski interenet kod nas uspostavlja na novijoj podzemnoj kabelskoj infrastrukturi koja je, čini se, dobro zaštićena od grmljavine. Operateri uvode kabelske instalacije u napučenije kvartove sa novim zgradama u kojim se i inače zaštita od grmljavine pokazala efikasnijom od npr. kvartova i naselja sa manjim kućama ili još gore, rijetko naseljenim područjima.

ADSL
Posve je drugačija situacija sa ADSL-om kod kojega se kao medij koristi telefonski kabel (parica), te je ADSL dostupan na mnogo širem području nego kabelski internet. Stoga postoje različite situacije. U načelu su novije zgrade bolje zaštićene od starijih i manjih kuća. Situacija sa ADSL-om je vrlo slična situaciji sa klasičnim dial-up modemima jer koriste iste telefonske instalacije. ADSL korisnici su unekoliko u boljoj situaciji jer se telefonski kabel unutar kuće preko splitera (prva prepreka) razdvaja na kabel za analogni telefon i za ADSL. ADSL kabel još prolazi kroz modem (koji je redovito vanjski, dok su analogni modemi bili češće interni), prije nego dođe do računala, a ponegdje je još jedna prepreka: router.

Kao posljedica postojanja više prepreka kod grmljavina najčešće stradava spliter, ponekad modem i/ili router, a rjeđe i neki dijelovi računala do kojeg udar dolazi USB-om ili UTP kabelom.

Stoga se preporuča zaštitita telefonske instalacije i računala od udara groma, pogotovo ako ste već imali negativnih iskustva ili znate da se takvo što dogodilo u susjedstvu. Zaštita je dvojaka. Besplatna zaštita znači da ćete u slučaju grmljavine ili kada se ona samo očekuje isključiti telefonski kabel iz zida, ili makar iz modema. Ukoliko nabavljate uređaje koji će vas štititi od udara groma imajte na umu da važi pravilo ‘koliko para toliko muzike’. Radi se o uređajima za prednaponsku zaštitu, najčešće u obliku posebnih produžnih kabela koji imaju ugrađene prekidne osigurače (surge protected) za strujne i telefonske izvode. I mnogi UPS uređaji imaju ugređenu zaštitu za telefonsku instalaciju. Nije poznato da postoji uređaj koji garantira potpunu zaštitu, te moguća šteta ovisi od jakosti udara groma.

Nije poznato kakva je praksa pojedinih ISP-ova u smislu zamjene, nadoknade, cijene oštećenih uređaja koji su nabavljeni kod njih.

Vjerojatno vlaga na telefonskoj instalaciji. Na loše izvedenoj ili oštećenoj telefonskoj instalaciji vlaga može izazvati povremene prekide i žice trajno učiniti osjetljivima na vlagu. U takvim uvjetima ADSL veza ne može biti kvalitetna i moguće su smetnje i prekidi. Najčešće se takvi problemi dešavaju između priključnog mjesta u prostoriji i priključnog mjesta na razvodnoj kutiji kojega kontrolira telekom operater. Provjerite u kakvom su stanju kućne instalacije i posebno priključna mjesta. Ako je taj dio u redu prijavite kvar telekom operateru.

Detaljne i vrlo korisne upute pod nazivom MAX ADSL BIBLIJA možete naći na
forumu PCExpert.com sitea.

Tipično je riječ o problemima u radu DNS-a (Domain Name Server). Internet računala, serveri i klijenti imaju svoje IP adrese, a serveri redovito imaju domenska imena. IP adresa je brojčana i u sadašnjem stadiju interneta sastoji se od četiri broja od 0-255 odijeljena točkama (npr. 195.29.150.3). Korisnici interneta se upućuju na lako pamtljive domenske adrese. Npr. www.google.com je domensko ime, a DNS konvertira tu adresu u IP adresu. Svaki ISP ima svoje DNS-ove. Kada možemo raditi sa IP adresama, a ne i sa domenskim imenama problem je u DNS-u. BitTorrent tehnologija uglavnom koristi IP adrese i stoga ti programi rade i kada DNS-ovi nisu u funkciji. Slično se ponašaju i drugi p2p programi.

Najjednostavnije je naprije pokušati problem riješiti resetiranjem modema i/ili routera koji možda, iz nekog razloga, ne rade ispravno. Da li DNSovi doista rade može se provjeriti PINGanjem IP adrese primarnog DNS-a, a ako ne, potom je najbolje nazvati ISP službu za korisnike i prijaviti problem.

Uočeno je da se neki routeri (npr. Siemens Gigaset S515) zbog pregrijavanja počnu ponašati čudno te poslije nekog vremena izgube DNS adrese koje, zbog toga, treba upisati u definiciju LAN konekcije na računalu, umjesto da se automatski pokupe routerom od ISP-a. Routeru koji se pregrijava treba osigurati hlađenje (npr. stavljanjem na metalno kućište računala).
Ukoliko su kod DNS-ova česti zastoji moguće je ISP-ove zamijeniti javnima, npr. DNS-ovima OpenDNS-a koji ima jako brze servere na adresama 208.67.222.222 (primarni) i 208.67.220.220 (sekundarni). Navedene IP adrese treba ukucati u definiciji TCP/IP LAN konekcije.

Potrebno je na računalu napraviti odgovarajuću PPPoE konekciju.

Postupak za Windows XP
Iz Control Panela pokrenuti Network Connections i u meniju Network Tasks izabrati Create a New Connection koji pokreće New Connection Wizard. Na početnom ekranu krenuti dalje sa Next botunom i izabrati Connect to the Internet pa pritisnuti Next botun. Zatim izabrati Set up my connection manually i Next, te Connect using a broadband connection that requires a user name and password i Next botun. U ISP name ukucati ime ISP-a ili nešto što opisuje vezu te pritisnuti Next. Na slijedećem ekranu treba ukucati ime računa (account) koje se dobije od ISP-a i lozinku (dvaput) u polja User name, Password i Confirm password respektivno. Kvačica na Use this account name and password when anyone connects to the Internet from this computer omogućuje korišenje te veze svim korisnicima računala na kojem se veza definira, a kvačica na Make this the default Interent connection čini ovu vezu prioritetnom za spajanje na Internet. Pritiskom na Next dolazi se na zadnji ekran definicije konekcije i zadnju opciju Add a shortcut to the connection to my desktop izborom koje će se kreirati ikona za aktiviranje konekcije. Pritiskom na Finish nova konekcija se kreira, te je ona spremna za uporabu.

Za konfiguriranje modema/routera najčešće se koristi web pristup. U browseru (Interent Explorer, Firefox) unese se IP adresa uređaja (trebala bi biti naznačena u uputama). Računalo sa kojega se konfigurira uređaj treba imati IP adresu iz istog subneta (podmreže). Ukoliko se mijenja LAN adresa routera u drugi subnet, može se dogoditi da se ponovno izgubi veza računala sa routerom. U tom slučaju najjednostavnije je na Windows XP računalu mrežnu karticu (u Device Manageru) onemogućiti i potom odmah omogućiti (postupak koji će regenerirati na početno stanje neke mrežne postavke i identičan je postupku kod pokretanja računala, ali je od njega kraći i jednostavniji).

Npr. za konfiguraciju routera na adresi 192.168.1.1, u definiciji konekcije unese se fiksna adresa 192.168.1.2, maska 255.255.255.0.

Nakon konfiguracije moguće je podesiti da računalo IP adresu dobija automatski, ako router ima u sebi omogućen DHCP servis.
Ne preporuča se konfiguriranje routera bežičnom mrežnom vezom, jer se pri promjeni konfiguracije veza lako izgubi.

Moguće je samo teoretski unaprijed odrediti stvarnu brzinu koja se može postići na nekoj lokaciji. Stvarna se brzina utvrđuje tek u eksploataciji. To bi se moglo utvrditi i kada se zatraži određeni paket: tehničari ISP-a bi trebali izaći na lokaciju i utvrditi stvarnu brzinu, ali ISP-ovi to ne rade.

Najnovije brzine od 24 Mbps su vrlo atraktivne ali se rijetko gdje mogu stvarno postići i teško je unaprijed reći koja će se stvarna brzina postići.

Primjer za Iskon: Nudi se brzina ‘do 10 Mbps’, a niža od toga je 5 Mbps. Korisnik se odlučuje za paket od 10 Mbps i potpisuje ugovor, plaća cijenu za 10 Mbps. Ako korisnik ustanovi da ne može postići 10 Mbps nego 8 Mbps, ima pravo slijedeći mjesec izabrati paket niže brzine tj. 5 Mbps. 8 Mbps ne postoji u cjeniku! Ovo je potvrdila Iskonova korisnička služba.
Čini mi se da su ove brzine ‘do 24mbps’ ipak samo reklamni trik i svatko pojedinačno treba procijeniti isplati li mu se ulaziti u tako nešto, te se osigurati nepotpisivanjem ugovora dok se ne ustanovi stvarna brzina kod njega ili u susjedstvu. Razlike u cijenama su u ovim slučajevima znatne.

U priči o stvarnim brzinama treba uzeti u obzir još jedan faktor o kojemu se malo priča: promjena brzine s vremenom. Naime i kabelski internet i ADSL ovise o broju korisnika na nekom području. Što je više korisnika brzina se nužno smanjuje. ISPovi naravno neće samovoljno smanjiti korisniku brzinu tj. račun. Stoga kada ustanovite da ne možete postići brzine koje plaćate trebate zahtijevati da plaćate nižu brzinu iz lepeze raspoloživih vašeg ISP-a, ako vam to odgovara. ISP vam mora izaći u susret. Ponavljam da praksa pojedinih ISPova nije poznata. Mnogi su ISPovi novi, a broadband u nas ulazi u fazu veće ekspanzije i treba u tom pogledu očekivati više problema, ali i pojašnjenja.

Moguće i da se brzina smanji zbog gosta, tj. nepoznatog korisnika koji se preko nezaštićene bežične mreže priključuje i pojede dio bandwith-a.

Neko vrijeme isporučivani su bežični routeri bez zaštite, pa su i dan danas mnogi otvoreni za upad. Provjerite zaštitu na svojim bežičnim routerima i zaštitite svoju mrežu. Na routerima se uglavnom može pronaći informacija o spojenim klijentima.

Ovaj FAQ namijenjen je učesnicima news grupa hr.comp.adsl, hr.comp.kabelski-internet i drugim sličnim hr.* grupama, te svim drugim korisnicima ADSL-a i kabelskog interneta.

Autor je blagi (https://blog.blagi.net/). Pitanja i odgovore crpim iz navedenih internet grupa i iz vlastitog iskustva. Ponekad nije jednostavno ustanoviti autora odgovora, pa molim sve koji smatraju da su doprinijeli ovom FAQu da se jave.
Broadband FAQ je dostupan na URL-u:

https://blog.blagi.net/broadband-faq/

Zahvaljujem na pomoći slijedećim osobama (prava imena uglavnom nepoznata):
XVulic, Fug, Azmodan, Woobie, Igor Briski, T-Zombix, Neprijateljski Rudar, Juraj, hordeari, disco, ‘iga, Darth Vader, Nenad Zlatic, Franky Stein