Prije preseljenja u Split, dugo sam stanovao u Å ibeniku. Iako sam mnogo puta prolazio glavnim ulicama KreÅ¡imirova grada uvijek je to bilo s nekim ciljem, pa sam promatrao ljude i izloge, a rijetko graÄ‘evine. ObiÄno sam prolazio u vrijeme kada su gradske ulice bile pune, pa sam, gledajući neke stvari, ljude i pojave, preskakao promatranje nekih drugih. Jednom sam, već kao stanovnik Splita, posjetio Å ibenik i odluÄio proÅ¡etati njegovim kalama i kalelargom, trgovima, pored znamenitih spomenika i graÄ‘evina, starih kamenih kuća. Krećući se poznatim ulicama vidio sam mnogo toga po prvi put.
Nedjeljom ujutro grad je uglavnom pust, a obicno se ne juri negdje, ima se vremena za uživanje u detaljima, u malobrojnim ljudima. Gomila i gužva Äine jedan dio grada, ljudi i dogaÄ‘aja nevidljivima. Potreban je odmak da bi se neÅ¡to promotrilo i doživjelo u punini.
Na simboliÄkoj razini izlazak sunca predstavlja raÄ‘anje novog dana i za većinu je optimizmon nabijeni poÄetak novog poglavlja. Zalazak sunca predstavlja kraj (dana), vrijeme sumiranja rezultata, najÄešće, usudio bih se reći, sa negativnim ishodom. No, izlasci i zalasci sunca uvelike su sliÄni. Sunce se pojavljuje i nestaje, ali plave, zlatne, i ružiÄaste boje su zajedniÄke i jednom i drugom dogaÄ‘aju. Snimljeno je bezbroj zalazaka sunca, a rijetko koja zora. Vecina ljudi u zoru ili spava ili tek ulazi u dan, a za sutona se odmara i ima vremena slikavati.
Ekipa fotoretaja odluÄila je jedno nedjeljno jutro snimati splitsku Rivu i Centar. Malo tko od nas je prije imao takvu priliku. Jedni su tim druženjem zakljuÄivali dan, dok su drugi žrtvovali dio ugodnog sna za poseban ugoÄ‘aj ubrzanog ulaska u novi dan.
Za to doba dana karakteristiÄne su brze promjene osvijetljenja i prelazaka iz tamne plave boje neba, prema svjetlijoj zaÄinjenoj ružiÄastim horizontom, prema osvjetljavanju dijelova Grada prvim zrakama sunca. Iako je sunce taj dan po astronomskim podacima izlazilo oko 5:25, mogli smo ga vidjeti tek mnogo kasnije. Mosor i Dioklecijanova palaÄa zaklanjaju ga u poÄetku.
DugaÄke sjenke se vuku za tobom ili ispred tebe i teÅ¡ko ih je mimoići, pa je traženje povoljnog kuta snimanja mukotrpnije no inaÄe.
Koliko god Äovjek prolazio nekim mjestima ona mu se, u drugaÄijim situacijam, razotkrivaju novim izgledom, novim znaÄenjima. Tako je i kad ih zatiÄemo preureÄ‘enima, kao Å¡to je to sluÄaj sa, joÅ¡ nedovrÅ¡enom, MatejuÅ¡kom.
Evo poneka slika te nedjeljne zore i jutra.