Dok bura, ladna kao led, ispucava usne zaželim se južine. Kad južina zamanta jutro do podneva zaželim se bure. U stvari samo izmiÅ¡ljam nekakav uvod u lovce na vjetar. Osobno mi je najdraže po vjetru pronaći mirni zaklon. Od južine mi se ne manta, od bure mi je hladno. Ima ih joÅ¡ kojima je draža južina, jer je jaÄa i nabija im adrenalin dok zauzdavaju vjetar u jedra ili bilo kakvo platno. Neki od njih zauzdavaju zmajeve i jure na dasci brazdajući valovitu morsku povrÅ¡inu. Evo ih uhvaćene na djelu, na Žnjanu, tj. RadoÅ¡evcu, gdje savijaju zmajevo gnijezdo svaki put kada zapuÅ¡e jako. Å to jaÄe to bolje. Suprotno uobiÄajenom, njima je najvažnije da im guza nije u toplome (i suhome).
NaÄ‘u se tu i poneÅ¡to drugaÄiji ovisnici o vjetru.
A ima i drugaÄijih uživanja u južini.
