JoÅ¡ jedan muziÄar do kojeg sam doÅ¡ao posve sluÄajno – istražujući sufi i berberske muziÄare. ZvuÄila je primamljivo atribucija ‘japanski jazz’ te sam u moru raznorazne world muzike zaronio u zvuk koji me posve oÄarao. Nisam previÅ¡e istraživao cijeli album već sam na bazi kratkog uzorka halapljivo tražio i nabavio cijeli album.
Atribucija muzike je ponekad grbav posao i stoga se na nju se ne valja previÅ¡e oslanjati, već je shvaćati samo kao mali putokaz za snalaženje u nepreglednim oceanima muzike dostupne danas na internetu. JeziÄne barijere otežavaju upoznavanje kultura koje imaju posve drugaÄije pismo kao Å¡to su, da nabrojim samo nekoliko većih: arapska, kineska, japanska, dijelom, zbog (ne)poznavanja ćirilice na ovim prostorima, ruska kultura. Snalažanje olakÅ¡avaju oni dijelovi tih kultura koji su se etablirali na Zapadu, ali su ipak samo vrh ledena brijega, i moguće ne baÅ¡ reprezentativni. Naime Zapad je prigrlio ono Å¡to mu se dopadalo i Å¡to se moglo komercijalizirati. Neka izuzetna dotignuća takvih kultura zbog velikih razlika su praktiÄki mnogima neprihvatljiva i stoga nezanimljiva. A onda su i teÅ¡ko dostupna Äak i kad su vam naoko na dohvat ruke.
Shunsuke Mizuno bi vjerojatno takoÄ‘er bio posve nepoznat i neprihvatljiv na Zapadu da se nije tamo muziÄki Å¡kolovao te nauÄeno primijenio da japansku tradicionalnu muziku tj. instrumente zaogrne u jedan oblik, formu ili stil ipak bliži zapadnjaÄkoj kulturi. Onoj kakva nam je pristupaÄna, jer Äak i da joj ne pripadamo u potpunosti toliko nas njen masovni oblik svakodnevno napada na svakom koraku da joj je teÅ¡ko uteći. (Mala digresija: na kraju je teÅ¡ko spoznati ide li ta kultura za nama ili mi za njom.)
Rezultat njegova rada je album Slow Time, realiziran sa japanskim muziÄarima, na, uglavnom, japanskim tradicionalnim instrumentima, muzika uobliÄena u neÅ¡to Å¡to je blizu jazza. Instrumentalna, akustiÄna muzika stvara atmosferu, ambijent koji smiruje, lijeÄi bol, tugu, makar i samo onu od svakodnevnog ritma, buke, žurbe i rastrganosti izmeÄ‘u obaveza. Ta glazba poruÄuje: ÄovjeÄe, stani, smiri se i zahvati unutar sebe i bliskih ljudi, ne trÄi za nedohvatljivim, uživaj u dostupnoj svakondnevici. Najbolji su oni dijelovi albuma koji su viÅ¡e japanski. Potpuni sklad naruÅ¡avaju one skladbe koje su se previÅ¡e približile zapadnjaÄkoj muzici, no to je valjda samo nužna žrtva da bi upuoće album kao proizvod bio dostupan i u ovom dijelu svijeta. KiÅ¡a je već odavno važan sastavni dio nama dostupne japanske i istoÄnoazijske kulture te nije teÅ¡ko zamisliti ambijent kakav nam oslikavaju skladbe poput Rain In The Distance i Poem After The Rain. Dok Sound of Rainy Day pomalo naruÅ¡ava tu atmosferu zvukom klavira, Midnight Sarasvati i Song Of The Birds nadopunjuju vizualnost azijskih krajolika, suživot s prirodom.
Mekano i lagano, za dušu i smiraj.
Par linkova: prikaz albuma Slow Time, presluÅ¡avanje glazbenih odlomaka uz mogućnost nabavke pojedinaÄnih pjesama ili cijelog albuma u mp3/wma obliku i joÅ¡ jedan sliÄan, ishodiÅ¡te moga upoznavanja glazbe Shunsuke Mizuna.