Skitnje - Imotska krajina
Tagovi:Cista Provo, fotografija, Imotski, nature, photo, photography, salt, snijeg, snow, sol, Sveti Jure, voda, Vodica, water
teme kojima se bavim ili sam se bavio/things of interest for myself
Nemam običaj pisati potpuno pozitivno o nekoj temi jer pohvale mogu uljuljkati nekoga u slatki sanak, a pokude mogu biti konstruktivne jer teže poboljšanju. Na ovom blogu postoje samo dvije iznimke i u obje sam promašio.
Pišući ‘Odu spliskoj vodi’, zanemario sam neke detalje, tj. nisam ni pomislio na njih. I odmah sam dobio povratni komentar kako ta voda koju hvalim sadrži teške metale. Pokušao sam saznati detalje o tome na nekim službenim stranicama, ali nisam uspio. Onda je iz mutnih internetskih voda izronio članak pod naslovom ‘Voda je novo zlato’ i podnaslovom:
“Unatoč pitkoj vodi iz vodovoda, sve više pijemo flaširanu vodu. U nordijskim zemljama i Nizozemskoj popije se tri puta manje flaširane vode. Zašto Hrvati kupuju vodu kad je ima i dobre i dovoljno?”
|
Pohvala splitskoj vodi, naslov je rada Duška Kečkemeta, inače povisničara umitnosti iz Splita. Naletija san na taj njegov rad tražeći ništa drugo i dobija inspiraciju da objavin neke davne misli o toj vodi.
U Zagrebu san jedanput čuja kako splićani tražidu od svojih doli koji dolazidu gori da in donesedu demejanu, ali ne vina, nego splitske vode. Ili je sami nosidu kad se vraćaju gori. I nije mi to bilo čudno čuti jerbo je doista ta voda lipa okusa. To san čuja prije nego su počele harat ove zločinačke sparine protiv kojih se borin s bočicon ili nike vode ili ladnega čaja. Ali doma ne kupujen vodu u boce, nego pijen onu iz špine (ne bas puno i često). Samo malo pustin da projde ona prva ustajala kolicina ili oden u kupatilo di uglavnom odma toči ona friška. Liči i usrid užegla zvizdana kad ne znaš šta ćeš sa sobon i kako stat na kraj muci znojenja.Coca cola se pravi od te vode, samo mi nije jasno kako uspiju sačuvati svoj standardni ukus uz našu lipu vodu. Ne znan kakva je Coca cola od druge vode, ali siguro triba jaka kemija da satare okus ove vode. Dioklecijan je tu vodu trošija u ogromnin količinan - nigdir san pročita da je njegov akvadukt ima kapacitet za 150 ijad judi! Taj je akvadut svitsko čudo, ali se mi prema njemu ponašamo ka da je obični bovan. Kvragu opet san uliza u negativne vode, boje da prikinen dok san još dobre voje i ne razvodnin ovo lipe vode. I iden se s posebnin užitkon napit čašu vode iz kupatila. Nisan odavno. Živili.
Aj kvragu, prolija san se po sebi i ovin ča pišen! |