blagi

Zadar je grad bogate povijesti i prepun starih zanimljivih građevina. No zadarske su vlasti bile hrabre i vidovite kada su dio prostora na proširenoj i preuređenoj rivi odlučile oplemeniti originalnim umjetničkim instalacijama arhitekta Nikole Bašića. Neupadljivo su se uklopile u posve običan prostor kamenom popločana prostora rive, kao sastavni dio, ne ističući se svojom prostornošću ili gabaritima, nego svojom aktivnošću, zvukom i svjetlošću koje proizvode.

Morske orgulje su nastale prve i posve su originalno rješenje i svjetska atrakcija. Magične zvukove koje proizvodi gibanje mora mnogi žele slušati. Nešto kasnije realizirana je također originalna instalacija Pozdrav suncu, koja je posebno atraktivna po zalasku sunca kada zvukovi Morskih orgulja upravljaju svjetlosnim efektima.

Taj dio Zadra privlači ljude, postao je mjesto sastajanja i boravljenja kako Zadrana tako i gostiju. Ima nešto transcedentalno na tom prostoru. Zateći ćete tu ljude koji u tišini meditiraju, ponašaju se jako čudno, stojeći, šetajući, sjedeći ili ležeći na tom prostoru. Djeca će naravno rado skakutati i trčkarati po staklenim pločama Pozdrava suncu. Zateći ćete ljude u najčudnijim pozama i da ih vidite na nekom drugom mjestu pomislili biste: ‘luđak’. Duhovnost tog kutka dugačke zadarske Donje rive kao da se prelijeva i na nju u cjelini.

Zalazak sunca u ljetno doba na tom je dijelu rive istinski događaj jer sunce nestaje u moru iako su oko Zadra brojni otoci. Jarke boje zalaska, pretapanje u zlatnu, a potom tamno plavu boju. Sa opadanjem jakosti sunčeve svjetlosti, sve više dolazi do izražaja igra svjetlosti Pozdrava suncu usklađeni sa zvucima Morskih orgulja. To naprosto treba doživjeti.

Ne mogu ne spomenuti na ovom jestu kako je preuređenje Splitske rive, u otprilike isto vrijeme, izazvalo gnjev splitske javnosti svojim katastrofalnim rješenjima, besmislenim čeličnim grdosijama koje su zakrilile povijesnu baštinu i simbole Grada.

Više o Morskim orguljama i Pozdravu sunca.

Zvuci morskih orgulja:

  Zvuk zadarskih morskih orgulja (1).mp3 (500.2 KB, 410 preuzimanja)

  Zvuk zadarskih morskih orgulja (2).mp3 (799.5 KB, 460 preuzimanja)

  Zvuk zadarskih morskih orgulja (3) (981.8 KB, 225 preuzimanja)

Share on Facebook

Prije preseljenja u Split, dugo sam stanovao u Šibeniku. Iako sam mnogo puta prolazio glavnim ulicama Krešimirova  grada uvijek je to bilo s nekim ciljem, pa sam promatrao ljude i izloge, a rijetko građevine. Obično sam prolazio u vrijeme kada su gradske ulice bile pune, pa sam, gledajući neke stvari, ljude i pojave, preskakao promatranje nekih drugih. Jednom sam, već kao stanovnik Splita, posjetio Šibenik i odlučio prošetati njegovim kalama i kalelargom, trgovima, pored znamenitih spomenika i građevina, starih kamenih kuća. Krečući se poznatim ulicama vidio sam mnogo toga po prvi put.

Nedjeljom ujutro grad je uglavnom pust, a obicno se ne juri negdje, ima se vremena za uživanje u detaljima, u malobrojnim ljudima. Gomila i gužva čine jedan dio grada, ljudi i događaja nevidljivima. Potreban je odmak da bi se nešto promotrilo i doživjelo u punini.

Na simboličkoj razini izlazak sunca predstavlja rađanje novog dana i za većinu je optimizmon nabijeni početak novog poglavlja. Zalazak sunca predstavlja kraj (dana), vrijeme sumiranja rezultata, najčešće, usudio bih se reći, sa negativnim ishodom. No, izlasci i zalasci sunca uvelike su slični. Sunce se pojavljuje i nestaje, ali plave, zlatne, i ružičaste boje su zajedničke i jednom i drugom događaju. Snimljeno je bezbroj zalazaka sunca, a rijetko koja zora. Vecina ljudi u zoru ili spava ili tek ulazi u dan, a za sutona se odmara i ima vremena slikavati.

Ekipa fotoretaja odlučila je jedno nedjeljno jutro snimati splitsku Rivu i Centar. Malo tko od nas je prije imao takvu priliku. Jedni su tim druženjem zaključivali dan, dok su drugi žrtvovali dio ugodnog sna za poseban ugođaj ubrzanog ulaska u novi dan.

Za to doba dana karakteristične su brze promjene osvijetljenja i prelazaka iz tamne plave boje neba, prema svjetlijoj začinjenoj ružičastim horizontom, prema osvjetljavanju dijelova Grada prvim zrakama sunca. Iako je sunce taj dan po astronomskim podacima izlazilo oko 5:25, mogli smo ga vidjeti tek mnogo kasnije. Mosor i Dioklecijanova palača zaklanjaju ga u početku.

Dugačke sjenke se vuku za tobom ili ispred tebe i teško ih je mimoići, pa je traženje povoljnog kuta snimanja mukotrpnije no inače.

Koliko god čovjek prolazio nekim mjestima ona mu se, u drugačijim situacijam, razotkrivaju novim izgledom, novim značenjima. Tako je i kad ih zatičemo preuređenima, kao što je to slučaj sa, još nedovršenom, Matejuškom.

Evo poneka slika te nedjeljne zore i jutra.

Riva

Matejuška

Pjaca

Peristil

Riva

Share on Facebook

Šibenik, grad moga djetinjstva, posjetio sam nakon dugo vremena oboružan fotoaparatom. Živeći u tom starovjekom gradu dugi niz godina navikao sam se na njega i ignorantski prolazio mimo drevnih građevina promatrajući ih posve površno. Dolazeći ponovno kao posjetitelj nisam trčao za ženama, kupovao nešto ili žurio negdje. Opušteno sam šetkao manjim skrovitim kaletama, penjao se skalinama, škljocao kao i ostali turisti u predsezonsko vrijeme i prisjećao se davnih dana. Evo ponešto od njegovih ljepota.

Share on Facebook

Share on Facebook