Seoska olimpijada u Radošiću
Spremno sam se, sa puno znatiželje odazvao pozivu da prisustvujem 16. seoskoj olimpijadi u Radošiću i to u nedjelju, neradni dan. Spominjanje Radošića asocira me na borbu bikova. Za ljude koji redovito pohode Radošić u ovo doba godine, Seoska olimpijada je svakako veliki i značajan događaj, uživanje, gušt, pa i obaveza. Meni je ovo prvi pohod nekom takvom događaju i nisam znao što ću tamo točno vidjeti, doživjeti.
Nedaleko je to od Splita, u zaleđu Kaštela. Pogled na more radošićanima sprječava Kozjak, i to prijevoj Malačka. Organizacija je, za mene, iznenađujuća. Dok smo prilazili Radošiću čudili smo se što skoro svaka livada uz put, kako smo kasnije ustanovili i desetak kilometara prije samog mjesta događanja, ima oznaku parkinga. Bezbroj redara i ljudi iz službe sigurnosti angažirano je na održavanju reda. Očito smo uranili jer smo se uspjeli parkirati na livadi najbližoj mjestu događaja. Glavni organizator je Bik commerce, a održava se na njihovim terenima u zaseoku Škopljanci.
Zatekli smo svega koju stotinu ljudi. Saznali smo da se centralni događaj, borba bikova, tj. prezentacija bikova ima odigrati oko 14 sati. U 11 sati, desetak minuta od našeg dolaska, trebala su početi natjecanja. Čekajući događanja prošetali smo okolo i najviše se zadržali na dva mjesta.
Na pripremnom terenu za bikove, već je bilo nekoliko ekipa. Kauboji su se šepurili, a bikovi su djelovali, zatočeno, neslobodno, grintavo. Nije lako zauzdati te od pola tone pa do preko 1000 kila teške grdosije koje trebaju izgledati strašno i biti agresivne. Naravno da su im najubojitije oružje rogovi. Jadne beštije. Svjesni promjene odnosa prema mučenju životinja i organizatori borbu bikova nazivaju i prezentacijom bikova. Ali se ne odriču okrutnih borbi.
Drugo zanimljivo mjesto je pripremanje napoja za gladni svijet. Ljudi u tom kraju vole dobro pojesti, a doba je od janjaca. U jednom trenu peku se na ražnju 54 janjca. Tko zna koliko ih je stradalo taj dan. Impresivno je to stratište janjadi na kojoj se mogu vidjeti u jednom trenutku sve faze pripreme specijaliteta kraja. Dame i gospoda stajali su u redovima čekajući svoju porciju janjetine i neizostavni prilog, mladi luk.
Bilo je tu naravno i neizostavnih prodavača raznih drangulija, sviralo se domoljubno, najviše rokerirani Thompson. Lokalni folklor mogao se čuti uglavnom u obliku fragmenata u najavnoj špici. Jedan diplaš zabavljao je naokolo publiku i pokušavao iskamčiti koju kunu za pivo. Ljudi su uglavnom bili moderno obučeni, a od narodne nošnje vidio sam samo jednu kapu.
Sa kašnjenjem, naravno, u odnosu na planirani raspored, započela su natjecanja u disciplinama koje se svrstavaju u sportove seoske olimpijade: bacanje kamena s ramena, skoku u dalj s mjesta i potezanju klipa. Bilo je relativno malo natjecatelja, takmičenje ne posebno ozbudljivo, malo publike. Odskakao je voditelj programa, svojim bodrenjem i komentarima. Imam dojam da su svi jedva dočekali u se pauzu. Sjeli smo i mi bježeći od sunca, a nakon nepunog sata odlazili smo bježeći od kiše. Nismo ostali do kraja, nismo vidjeli druga takmičenja, a ni centralni događaj - borbu bikova na koju i dolazi najviše ljudi. Mogli smo to osjetiti po kolonama automobila koje smo izbjegavali vraćajući se kad je većina dolazila. Mediji navode tisuće, a organizator spominje 15 tisuća. Unatoč prijetnji kiše potkrijepljenoj sa par kapi i zatamnjenim nebom.
Sviđalo se to nekome ili ne, bilo mu dio tradicije ili ne, dobro je doživjeti sve to u živo, osjetiti tu atmosferu, nadopuniti sadržaj retke školske lektire, čuti zvukove i šumove, upiti mirise svježe pokošene trave, janjadi i znojnih junaka. Pa i djeve bajne posebno su pripremljene za takav dan i događaj.
Nekoliko linkova:
O 16. Seoskoj olimpijadi održanoj u nedjelju, 7.6.2009
Secret Dalmatia (na engleskom) sa kratkim video isječcima
Diple u Radosicu (321.4 KB, 219 preuzimanja)
Tagovi:arena, bikovi, cure, diple, fotografija, janjetina, kamena sa ramena, olimpijada, selo, sport
Loading ...