blagi

Ove se subote održalo finale Prvenstva svita u piciginu. Kako je picigin splitska igra, red je da učestvuju splićani.  Ovo je šesto prvenstvo i to je već respektabilna tradicija. Malo mi je sumnjiv takmičarski karakter prvenstva u netakmičarskoj igri, ali mi je to prihvatljivo kao  povod da se napravi veliki šušur u vrime kad je na Bačvicama ionako veliki šušur . Dan je bija vreli, ali uz more ugodan. Malo san pripeka kolina, a nisan se ni smočija. No drago mi je bilo viditi sve to na okupu.

Pobijedila je ekipa A1, a najatraktivniji i najbolji igrač je njihov član Zvone Bebić.

For my aunty Nada: Picigin is a game with small ball for a 5 players full of jumps in just a few inches deep sea with a sand. Invented here in Split.

Kako san o piciginu već pisa na ovon mistu, neću duljit nego evo slika.

Zvuk:

  Prvenstvo svita u piciginu (2.9 MB, 80 preuzimanja)

Share on Facebook

Peškarija je ogledalo promorskih mista, navika primoraca. Osim onih koji sami love i ulove, ostali traže jeftin bokunić ukusne spize na pazaru i peškariji. I najjeftinija friška riba uz malo blitve pruža užitak. Ne triba puno začina. Poslovično riba se mora kupat triput: najprije u obilju mora, pa u obilju ulja i na kraju u obilju vina.

Stariji svit bez posla, penzijoneri, svratit će svako jutro na peškariju u potrazi za jeftinin obrokon. Ovisno o vrimenu na peškariji zna bit izobilje, a onda i cinije. Za ružna vrimena ni ribari se ne volu topiti, a ni riba se ne otima za popet u ribaricu, uletit u mrižu, pa je ponuda na peškariji siromaška, a cine skaču. Šeta ljudi od banka do banka, pa pitaju, pipaju. Najčešće ne kupe ništa ali se napričaju sa prodavačima, uglavnon prodavačicama, prijateljima i poznanicima. Mnogi zaposleni u trku, ili za marende, volu usput proć priko peškarije ne bi li naletili na ponudu koju se ne da odbiti. Mlađi đir ne stigne povirit na peškariju jer se, u vrime kad je najbolja ponuda, odmaraju od naporne noći.

O pripoznavanju friške ribe postoje razne legende. Istina je da se riba lako usmrdi i da je osjetljiva na temperature koje su u nas relativno visoke. Stoga se ulovljena riba odma stavlja u led i ukoči se. A kad dulje stoji pogled joj se zamuti.

Vonj friškine nije za svakoga, vonj usmrđene ribe nije ni za koga. Mediteranska ugodna klima diktira prehranu. Nima potribe jist tešku spizu kad je veći dil godine ugodno za živit u malo robe, pa i zimi se uz more more skinit u kratke rukave. Malo blitve i frigane srdele su siromaška spiza za bogove. Ljudi iz unutrašnjosti ne volu ribu jer in je to prelagana spiza, a i teško in je čistit kosti. U vojsci bi se uvik najoja kad bi trevila riba ra obid - puno ljudi je nije tilo njanka uzet na pjat. Ja bi po repete. Bile su lokarde s restanin krumpiron.

Zašto je teško u primorskim mistima naletit u restoranima ili fast foodovima na jeftin riblji obrok? Npr. na marendu od gavuna i girica? A na svakon kantunu morete naletit na hamburger, ćevap, jol travnički, jol sarajevski. I gyrosa i kebaba ima posvuda. Al girice u škartoc teško i nikako.

Ni peškarije nisu ka nekad. Evo su današnje prepune štipunica .

Slike posvećujen prijatelju Bebiju kojemu je životni san poslikati peškariju. Jadan živi u unutrašnjosti, na obroncima Velega Varoša, pa mu je teško žrtvovat komadić sna.

Zvuci peškarije:

  Zvuci peskarije.mp3 (613.7 KB, 267 preuzimanja)

  Zvuci peskarije 2.mp3 (843.5 KB, 166 preuzimanja)

Share on Facebook

Prije preseljenja u Split, dugo sam stanovao u Šibeniku. Iako sam mnogo puta prolazio glavnim ulicama Krešimirova  grada uvijek je to bilo s nekim ciljem, pa sam promatrao ljude i izloge, a rijetko građevine. Obično sam prolazio u vrijeme kada su gradske ulice bile pune, pa sam, gledajući neke stvari, ljude i pojave, preskakao promatranje nekih drugih. Jednom sam, već kao stanovnik Splita, posjetio Šibenik i odlučio prošetati njegovim kalama i kalelargom, trgovima, pored znamenitih spomenika i građevina, starih kamenih kuća. Krečući se poznatim ulicama vidio sam mnogo toga po prvi put.

Nedjeljom ujutro grad je uglavnom pust, a obicno se ne juri negdje, ima se vremena za uživanje u detaljima, u malobrojnim ljudima. Gomila i gužva čine jedan dio grada, ljudi i događaja nevidljivima. Potreban je odmak da bi se nešto promotrilo i doživjelo u punini.

Na simboličkoj razini izlazak sunca predstavlja rađanje novog dana i za većinu je optimizmon nabijeni početak novog poglavlja. Zalazak sunca predstavlja kraj (dana), vrijeme sumiranja rezultata, najčešće, usudio bih se reći, sa negativnim ishodom. No, izlasci i zalasci sunca uvelike su slični. Sunce se pojavljuje i nestaje, ali plave, zlatne, i ružičaste boje su zajedničke i jednom i drugom događaju. Snimljeno je bezbroj zalazaka sunca, a rijetko koja zora. Vecina ljudi u zoru ili spava ili tek ulazi u dan, a za sutona se odmara i ima vremena slikavati.

Ekipa fotoretaja odlučila je jedno nedjeljno jutro snimati splitsku Rivu i Centar. Malo tko od nas je prije imao takvu priliku. Jedni su tim druženjem zaključivali dan, dok su drugi žrtvovali dio ugodnog sna za poseban ugođaj ubrzanog ulaska u novi dan.

Za to doba dana karakteristične su brze promjene osvijetljenja i prelazaka iz tamne plave boje neba, prema svjetlijoj začinjenoj ružičastim horizontom, prema osvjetljavanju dijelova Grada prvim zrakama sunca. Iako je sunce taj dan po astronomskim podacima izlazilo oko 5:25, mogli smo ga vidjeti tek mnogo kasnije. Mosor i Dioklecijanova palača zaklanjaju ga u početku.

Dugačke sjenke se vuku za tobom ili ispred tebe i teško ih je mimoići, pa je traženje povoljnog kuta snimanja mukotrpnije no inače.

Koliko god čovjek prolazio nekim mjestima ona mu se, u drugačijim situacijam, razotkrivaju novim izgledom, novim značenjima. Tako je i kad ih zatičemo preuređenima, kao što je to slučaj sa, još nedovršenom, Matejuškom.

Evo poneka slika te nedjeljne zore i jutra.

Riva

Matejuška

Pjaca

Peristil

Riva

Share on Facebook

Ponediljak - neradni, kiša i hladnoća - drugog dana lita - stvorili su savršene uvjete za fotoretajski noćni đir. Uz obavezni izostanak organizatora, obavezne stative, od kojih ih je pola neiskoristivo senilnosti radi, trećina ekipe nije ponila niti aparat. Zaborav kao da jest i biće glavni sastojak fotoretajizma sve dok ne padnu u zaborav. Na početku foto-seanse valja dobro pojist, od punog obroka toploga sendviča i pizza cuta, do sladoleda. Naravno posli toga valja popit, opaliti kanonadu svetog fotografskog rata, samozvanog nikonaša, čiji vrat ukrašava Fuji remen, i Canonaša. Slikavalo se samo daljinski. Onda doma u balans bile boje boj.

Uglavnom bez puno snimanja, sa puno priče i zabave. Evo par slika.

Share on Facebook

Skoro svakodnevno bicikliram. Radnim danom obično od Trstenika uz more oko Marjana. Po ovim vrućinama pokušavam uhvatiti hlad i malo friškine pa se to svodi na (pred)večernje vožnje. Vozio sam i cijelu zimu, no uglavnom usamljen. Od proljeća, broj biciklista po Splitu se povećava, u zadnje vrijeme sve ih je više i više.

Subotom ujutro rijetko izlazim rano iz kuće, no kako  su velike vrućine,  uz najavnu kiše nije bilo dileme. Jedan turistički đir po malo oblačnom, malo sunčanom vremenu nije bio prenaporan. Čak sam u dolasku svratio do pazara i peškarije, potom se uspeo na Marjan preko Sedla, te se spustio preko Varoša, i potom se zadržao malo na Rivi, kibicirajući.

Evo par sličica Splitskog subotnjeg đira.

Za download

  Zvuci peskarije.mp3 (613.7 KB, 267 preuzimanja)

Share on Facebook

Ništa novo osim slika sa prikazom izgleda kalendara.

Općeniti kalendar sa raznim slikama:

  Kalendar2009.pdf (4.7 MB, 435 preuzimanja)

Kalendar sa slikama Trstenika:

  Kalendar2009Trstenik.pdf (4.2 MB, 386 preuzimanja)

Kalendar sa slikama Poljane:

  Kalendar2009Poljana.PDF (3.8 MB, 495 preuzimanja)

Kalendar sa slikama Splita:

  Kalendar2009Split.PDF (4.1 MB, 361 preuzimanja)

Share on Facebook

Zgotovljena su još dva kalendara.

Jedan sa slikama Poljane - preuzimanje:

  Kalendar2009Poljana.PDF (3.8 MB, 495 preuzimanja)

Drugi sa slikama Splita - preuzimanje:

  Kalendar2009Split.PDF (4.1 MB, 361 preuzimanja)

Zahvaljujem se Marku na pomoći.

Share on Facebook

Složio sam i drugi kalendar za 2009. Ovaj je s motivima Trstenika.

Preuzimanje:

  Kalendar2009Trstenik.pdf (4.2 MB, 386 preuzimanja)

Share on Facebook

Želim vam što više užitaka i što manje muke.
Potkrjepljujem čestitku kalendarom: 

  Kalendar2009.pdf (4.7 MB, 435 preuzimanja)

Share on Facebook

Po objavi ove slike, Lago di Trstenik, dobio sam slijedeći komentar:

“Izvrsna fotografija, čisti dokaz kako nije potrebno biti u nekom od nacionalnihlnih parkova, pučinskih otoka da bi uhvatio izvrsno nebo, odraz na vodi pa čak i neku trstiku ili šaš(sad će me slavonci zamrzit).”
(alfa91)

Kako mi kod hvatanja motiva nije bila namjera da slika bude prikaz ljepota malo me zateklo: stoga sam napisao odgovor o ideji zbog koje je nastala ta slika kao i nekoliko sličnih, možda mračnijih i pogodnijih za ilustraciju, a  realiziranih u blizini. Slike sam zamislio objaviti zajednički pod naslovom Spaladium tremens.

Ovaj krajolik ima svoju priču (standardnu splitsku) koju sam pokušao ispričati slikama iz serije Spaladium tremens, a sad ću je pojasniti.

Puno napora i para u Splitu, rekao bih i u HR općenito, ulaže se u ne tako važne stvari koje omogućuju političarima da se prezentiraju u lijepom svjetlu kao zaslužnici za bolji život pučanstva. Bogom dane su takve stvari koje se mogu odraditi na brzinu, za njihova mandata. Kako svu energiju i novac ulažu u takve, nepotrebne, manje važne i neprioritetne stvari i
objekte, one važnije se, zbog takve logike i kapaciteta, ne realiziraju. Ne ostvaruju se ili upoće ili malo, slabo, nedovoljno.

Prvi takav “objekat” je MIS 79, koji je poremetio normalni razvoj grada i dugo, dugo vremena snosimo posljedice. On je i najveći i sa sobom je donio puno dobroga, ali zbog njegove veličine puno toga važnoga nije dugo vremena realizirano. Došlo je do neuravnoteženog razvoja Splita. Bolje rečeno zastoja u mnogim područjima.

Drugi, puno manji, je dolazak Pape, kada je nasut Žnjan, a izgrađena je tada i ova cesta, na slici Lago di Trstenik sa live strane, Bračka ulica. Izgrađena, nedovršena. Službeno izvan upotrebe, ali se njome koriste svi, uključujući i policajce iz susjedne Prometne policijske postaje! S desne strane Bračke prepun je krajolik raznoraznih zgradurina izniklih na brzinu, bez reda, bez veze (ali naravno s drugom vrstom veze). Užasan krajolik koji se teško može uslikati.

Treći, dosta velik poremećaj je Spaladium arena. Ona će u Splitu izazvati novi potres, veliki poremećaj u normalnom, uravnoteženom razvoju. Splitu posve nepotreban objekat, nametnut za potrebe Metropole i njenih apetita. A mnoge stvari i objekti važni za razvoj Splita ostat će zbog toga nerealizirani.

Na račun svega toga moguć je ovakav krajolik. S lijeve strane su osnovna škola (naprijed) i vrtić (iza). Škola je nedavno uređena, a vrtić je u komatoznom stanju. Za igru u okolici nema baš previše uređenih površina, a bara na slici je simbol te (ne)uređenosti.

Sve to zahvaljujući nesposobnim i pokvarenim političarima, sa krivim ciljevima i prioritetima. Ako neki i neće svojom voljom ići u svemir, valjalo bi ih poslati, bez povratne karte. Uskoro će sjesti u gotovo gotovu Spaladium arenu i slikavati se za medije, izbore i bolje položaje, povlastice za sebe, svoju djecu i ljude oko sebe, a raja, pučanstvo i oni izvan arene će plaćati njihove šekonde gušte i biti sretni da ne kopaju po kontejnerima.

Dosta držanja govora - evo nekoliko slika.

I još par sa gotovo gotove Spaladium arene gotovo puno prije roka. Pitao sam se zašto toliko hvalospjeva takvoj ljepotici nitko ne ilustrira fotografijama. Nakon posjeta Spaladiumu nacrtao mi se odgovor.

Jel da nisam spomenuo rukomet, prvenstvo, svjetsko?

Share on Facebook