Vrijeme prolazi, neumitno. Krećem se u različitim prostorima i odjednom me prostor odvede u neko drugo vrijeme, sjećanja naviru. Kao ni današnjost ni jučerašnjost nije crno-bijela. Prebogata je bojama, pozitivnim i negativnim. Treba znati, treba htjeti i treba smjeti gledati ih, uočavati, tražiti i pronalaziti. Vrijeme industrijalizacije i zaposlenosti je bilo i prošlo. Umijemo li rješavati probleme i koristiti resurse ili samo plakati za starim dobrim vremenima i očekivati ljepše sutra? I ili ili? I i ili? A danas, a ovdje, napraviti kokice, zagristi jabuku, popiti kavu i pivo, gledati u daljinu? Pronalaženje svjetlosti u tami i tame u svjetlosti. Otkriti užitak u plaču svoje male bebe. Slušanje otkucavanja vremena sa škriputava vinilna ‘Dark side of the Moon’ kojeg vam pušta DJ u potrazi za izgubljenom svjetlošću.
Od početne zamisli o blogu za ispuhivanje ove su se starnice oblikovale ponajviše kao fotoreportažni blog. No osim objavljenih fotografija na blogu imam i još mnogo drugih fotografija. Izbor iz svog digitalnog fotografskog opusa, čiji se početak skoro poklapa s nastankom ovog bloga, možete od sada pogledati na posebnoj stranici.
Ove se subote održalo finale Prvenstva svita u piciginu. Kako je picigin splitska igra, red je da učestvuju splićani. Ovo je šesto prvenstvo i to je već respektabilna tradicija. Malo mi je sumnjiv takmičarski karakter prvenstva u netakmičarskoj igri, ali mi je to prihvatljivo kao povod da se napravi veliki šušur u vrime kad je na Bačvicama ionako veliki šušur. Dan je bija vreli, ali uz more ugodan. Malo san pripeka kolina, a nisan se ni smočija. No drago mi je bilo viditi sve to na okupu.
Pobijedila je ekipa A1, a najatraktivniji i najbolji igrač je njihov član Zvone Bebić.
For my aunty Nada: Picigin is a game with small ball for a 5 players full of jumps in just a few inches deep sea with a sand. Invented here in Split.
Kako san o piciginu već pisa na ovon mistu, neću duljit nego evo slika.
Kad sam nedavno predložio ekipi foto entuzijasta šetnju fotoaparatima uz more na potezu Žnjan - Duilovo odbijen sam uz obrazloženje kako tamo nema ništa zanimljivo. Tridesetak godina sam izbjegavao taj predjel iako mi je je blizu kuće, pa sam zaključio kako bih ipak trebao provjeriti našto taj kraj liči. I evo par slika sa te šetnje.
Ovo bivše groblje nad kojim su provođeni razni mračni eksperimenti završilo je kao mirno i spokojno utočište usamljenika i zaljubljenih. Spokoj redovito narušavaju subotom svatovi na kojima fotografi i videografi zarađuju svoj kruh ili desert, a jednom godišnje šušur nezaboravnih jedriličarskih regata s vrhunskim svjetskim skiperima. Sustipan danas izgleda pristojno i održavano. Preporučam uz par slika koje to ilustriraju.
Loading ...