blagi

Po objavi ove slike, Lago di Trstenik, dobio sam slijedeći komentar:

“Izvrsna fotografija, čisti dokaz kako nije potrebno biti u nekom od nacionalnihlnih parkova, pučinskih otoka da bi uhvatio izvrsno nebo, odraz na vodi pa čak i neku trstiku ili šaš(sad će me slavonci zamrzit).”
(alfa91)

Kako mi kod hvatanja motiva nije bila namjera da slika bude prikaz ljepota malo me zateklo: stoga sam napisao odgovor o ideji zbog koje je nastala ta slika kao i nekoliko sličnih, možda mračnijih i pogodnijih za ilustraciju, a  realiziranih u blizini. Slike sam zamislio objaviti zajednički pod naslovom Spaladium tremens.

Ovaj krajolik ima svoju priču (standardnu splitsku) koju sam pokušao ispričati slikama iz serije Spaladium tremens, a sad ću je pojasniti.

Puno napora i para u Splitu, rekao bih i u HR općenito, ulaže se u ne tako važne stvari koje omogućuju političarima da se prezentiraju u lijepom svjetlu kao zaslužnici za bolji život pučanstva. Bogom dane su takve stvari koje se mogu odraditi na brzinu, za njihova mandata. Kako svu energiju i novac ulažu u takve, nepotrebne, manje važne i neprioritetne stvari i
objekte, one važnije se, zbog takve logike i kapaciteta, ne realiziraju. Ne ostvaruju se ili upoće ili malo, slabo, nedovoljno.

Prvi takav “objekat” je MIS 79, koji je poremetio normalni razvoj grada i dugo, dugo vremena snosimo posljedice. On je i najveći i sa sobom je donio puno dobroga, ali zbog njegove veličine puno toga važnoga nije dugo vremena realizirano. Došlo je do neuravnoteženog razvoja Splita. Bolje rečeno zastoja u mnogim područjima.

Drugi, puno manji, je dolazak Pape, kada je nasut Žnjan, a izgrađena je tada i ova cesta, na slici Lago di Trstenik sa live strane, Bračka ulica. Izgrađena, nedovršena. Službeno izvan upotrebe, ali se njome koriste svi, uključujući i policajce iz susjedne Prometne policijske postaje! S desne strane Bračke prepun je krajolik raznoraznih zgradurina izniklih na brzinu, bez reda, bez veze (ali naravno s drugom vrstom veze). Užasan krajolik koji se teško može uslikati.

Treći, dosta velik poremećaj je Spaladium arena. Ona će u Splitu izazvati novi potres, veliki poremećaj u normalnom, uravnoteženom razvoju. Splitu posve nepotreban objekat, nametnut za potrebe Metropole i njenih apetita. A mnoge stvari i objekti važni za razvoj Splita ostat će zbog toga nerealizirani.

Na račun svega toga moguć je ovakav krajolik. S lijeve strane su osnovna škola (naprijed) i vrtić (iza). Škola je nedavno uređena, a vrtić je u komatoznom stanju. Za igru u okolici nema baš previše uređenih površina, a bara na slici je simbol te (ne)uređenosti.

Sve to zahvaljujući nesposobnim i pokvarenim političarima, sa krivim ciljevima i prioritetima. Ako neki i neće svojom voljom ići u svemir, valjalo bi ih poslati, bez povratne karte. Uskoro će sjesti u gotovo gotovu Spaladium arenu i slikavati se za medije, izbore i bolje položaje, povlastice za sebe, svoju djecu i ljude oko sebe, a raja, pučanstvo i oni izvan arene će plaćati njihove šekonde gušte i biti sretni da ne kopaju po kontejnerima.

Dosta držanja govora - evo nekoliko slika.

I još par sa gotovo gotove Spaladium arene gotovo puno prije roka. Pitao sam se zašto toliko hvalospjeva takvoj ljepotici nitko ne ilustrira fotografijama. Nakon posjeta Spaladiumu nacrtao mi se odgovor.

Jel da nisam spomenuo rukomet, prvenstvo, svjetsko?

Share on Facebook

Kad sam nedavno predložio ekipi foto entuzijasta šetnju fotoaparatima uz more na potezu Žnjan - Duilovo odbijen sam uz obrazloženje kako tamo nema ništa zanimljivo. Tridesetak godina sam izbjegavao taj predjel iako mi je je blizu kuće, pa sam zaključio kako bih ipak trebao provjeriti našto taj kraj liči. I evo par slika sa te šetnje.

Share on Facebook

Share on Facebook

Share on Facebook

Uz jučer objavljene slike, kao i one koje možete očekivati uskoro ide i tekst objavljen na forumu Splitske liposti sitea Građanske inicijative za Split:

Nisam odavno prošeta s fotoaparaton i odlučija san se počastiti jednon šetnjon po susidstvu: Mertojak, Žnjan i Trstenik, u krug uzmore, pa doma. Za naći nove friži. Puno je friži iz centra Splita pa ispada da je vamo na Split 3, 4, 5 itd. sve u redu. Moremo se valjda i mi pofalit sa svojin frižima. I krenen ja, iskat okolo motive friži. Svi su mi se učinili obični, mali i nezanimljivi. Kante smeća, šporkica posvud, neobrađene i zaresle ledine. Onda mi je za oko zapeja park na Mertojaku između Doverske i Odeske. Prvi jesenji dani, mišani zeleni, žuti i smeđi koluri, žuti grozdi na palman, lipi mertojaški potok žubori, lipi parkić, prirodan, skroman.

Tribalo bi ih posvud napraviti. Ne puno, ne skupo, samo malo uredit da bude čisto i uredno. Da možeš poslin ručka sa dicon doć na ljuljašku, oli sa susidon malo proćakulat o izborima. Stariji muški svit je za sebe izboksa i uredija boćališta i barakice za zaigrat na karte poslin obida. Ma mlađi svit, dica i ženske su uskraćene. Koja ljuljaška, tobogan, mrvu škaje, koja drvena klupica, bi dostajali. I počeja san škljocat, judi su me gledali ka ridikula, more bit i ka pedofila. I spustija san se na Žnjan. Priko prometne policijske koja osigurava prolaz autiman zabranjenon Braškon ceston, priko onih betonskih rugoba u svin duginin kolurima poslaganin u nekontriranin kombinacijan ružnega uz put do mora. Nisa škljoca osin jednog starog koji je omar do Policije palija smeće očišćeno sa zemje. Nisan okinija ni neuseljenu lipu novu trsteničku sportsku školsku dvoranu.

Na žnjanskoj obali iznenađenje. Još je plato onako pust i neuredan, ma su nasuli malo žala i plaže su boje. More bit da se na njima da i okupat. Mada za bodula to ni dovoljno dobro. Malo san okida prima padinama Mosora i prima Biokovu, vidilo se do dalekoga. Jedna za drugin se nižu padine, svaka u sve slabijoj nijansi zelene, prema sivoj. Figura i mirita da okinen po sto puti. Neke nove klupe, jednostavne, i tuševi, sve u plavoj boji.

Zaustavija san se i na jednoj od najstarijih plaža, lipa vala, ne znan joj ime, u koju su nasuli sitna žala i žutega sabuna. Poredali su i nike stine, pa smišno izgleda ka neki valobran za malu dicu. Niki su ljudi bosi ličili stopala. Bilo je pridveče, sunce iza oblaka. Skinija san i ja postole i smrdljive čarape i napravija đir po lipen sabunu, ličija noge, pra smrad i buku gradske vreve i strke za dionican. Malo je falilo da se nisan i svuka i cili se preporodija u more.  Okida san sve živo i mrtvo. I napunija karticu od gigabajta i jos rirervu od 32 megabajta. Tako malo triba za guštat.

U svojoj senilnosti zaboravija san po šta san iša i vratija san se doma bez friži. Opet nisan napravija posa. Ma iden ih zeznut i staviću malo spliske liposti, ne radi kontre da zamutin Inicijativu, nego da se čovik rekupera malo od ružnih stvari. Štufa se čovik, uvati ga depresija, crnjak šta bi reka mlađi đir. Kad si dobre voje i ružna stvar more prominit predznak na lipoj sliki. I dalje triba to ružno maknut i prolipšat, ma je čoviku lašje, ugodnije.

Ma recite i vi koju o kojoj spliskoj liposti. More bit da ima još poneka u vakvon velikon i staren mistu.

Da ne zaboravin. Od slika ča san ih napravija usput složija san par malih kolekcija. Sve će se nać na mon blogu, morete ih povirit na http://blog.blagi.net/. Sutra ako me nešto ne umete biće druga serija. Ako se sitin. Ako se ne sitin, podsitite me. Ako zapišen digdi zaboraviću di san zapisa.

Share on Facebook