Polja kamilice na opasnim lokacijama
U članku objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji “Istražujemo: popis opasnih lokacija u Splitu, Zagrebu, Dubrovniku, Zadru i Šibeniku” može se pročitati popis opasnih lokacija u Splitu:
- Bače
- Dubrovačka - Vinkovačka
- Centar - Get, Riva
- Brda
- Žnjan, Trstenik,
- Kašjuni (ljeti)
Gotovo odreda mista na kojima gotovo svakodnevno tražim duševni mir. I pronalazin. :) Mora da san slip, ili bi se to moglo reć za novinara/novine? Da nije mafija ove jeseni infiltrirala dva labuda i jednu dugu koji su izazvali strašnu buku bezbrojnih škljocanja fotoaparata i mobitela te čičanje dice, krepa bi od dosade na svojoj svakodnevnoj turi od Žnjana do Bačvica.
Nekoliko stvari je tu zanimljivo.
Ne kupujen novine upravo zbog razine novinarstva, već pokušavam po internetu pabirčiti vijesti i komentare po svojoj miri. Nekad san čita novine od prve do zadnje stranice, i bilo je novinara i komentatora čija je svaka bila na mistu. Danas novine malo ko kupuje pa one, da bi opstale, moraju izmišljati nešto što će ih prodati. Pogotovo u nediju, kad se redovito plasiraju kiseli krastavci. Uvik me čudi kako sudovi rade u nediju ili subotu kad se neka sudska odluka promovira baš u nediju. Ko bi kupija novinu na kojoj kriči naslov: “Legla užitaka u Splitu”? Ili možda da probaju napraviti takvu novinu pa se iznenadimo?
U stvari su nas odgojili oliti indoktrinirali da uz dramatične tonove u 19:30 nacija hrli na hitne vijesti. Sad se ti tonovi mogu čuti svako malo, a nacija hita prema ekranu iz kojeg nakon dvi kapi vijesti serviraju bujice reklame. Da bi se prodalo reklame, valja imat i koju vijest. A ako i nema vijesti ima da je bude.
Zbog neuravnotežena razvoja Lipe naše i kriminal se srazmjerno bogatstvu koncentrira u Metropoli. Dugo, dugo godina smo pratili grde vijesti i objašnjenja kako to nije ništa. Dok metak nije zakuca na vrata uglednika sve je bilo podnošljivo, a onda su se ustali na sve 4 i mobilizirali naciju kako bi zaštitili svoje pragove. Kako Split, Zadar i Unešić ne bi bili provincija u kriminalnom smislu (koga briga za ostale smislove), valja podignuti tamošnji kriminalitet na dramatično višu razinu. Ne mislin da nije u Splitu i Dalmaciji dovoljno visoka i da je treba ignorirati, ali ne valja ni pretjerivati. Valja problemima pristupati selektivno i uravnoteženo, pa spomenuti da je, možda, Banovina veći izvor kriminala nego Trstenik, samo šta policija u Banovinu nesmi, a na Trsteniku može radit šta oće. U vrime prve uzbune u Splitu (1991.) jedan novinar na Radio Splitu je napravija paniku i odma su ga makli (ladija se dugo godina, a bija je u naglon usponu karijere). Panika je opaka stvar i ne valja je zloupotrebljavat, a to ovakvi članci upravo rade. Neanalitičkin, napabirčenin izuzecima novinari inkriminiraju određena mista. Ka posljedicu mogu predviditi šaku u zube koju će dobiti mirni klinac sa Pujanki kad ćaći kaže da ide provozati biciklu od Žnjana do Baća.
Analiza bi možda pokazala da su lipa i tiha dnevna mista pretvaraju noću u gužvu i buku u kojoj se potiče potrošnja alkohola. Ne pod svitlošću tih mista, već u nekon njihovon mračnijen kantunu klinci imitiraju starije maloljetnike i pronalaze vrhunsku zabavu u opijanju. A kad se krv zamiša sa alkoholom mozak počinje svoju drugu priču. Alkoholizam se čak spominje i kao olakotna okolnost kod teških ubojstava, jer eto nije ubojica bija pri pameti. Sportske priredbe koje zanimaju klince zalivaju se potocima reklama alkohola.
Analiza bi pokazala i da postoje dičje tuče i pijane tuče i mafijaški obračuni. Istraživački člančić u koji se upreglo puno i previše novinara stvara kakofoniju zločina nabacujući neselektivno na hrpu sve i svašta.
Šta smo MI starci napravili da omladini omogućimo neke druge zabave? Koliko smo investirali u druge sadržaje, osim u kafiće? Bačvice su se izgradile dok si reka keks, dom omladine i dalje je nedovršen, mjesne zajednice pretvorene u kotareve, a prostor poiznajmljivan. Dica bačena na ulicu i eno ih ne znaju šta će sa sobon. Svaka ulica ima baremko jedno boćaliste i to planirano i projektirano, pa još i poneko divlje. A dica nemaju di se igrat, zabavljat nego u leglima kriminala.
Ovo je društvo stvaralo osobe najbliže pojmu heroja ratnoga vrimena od onih koji su se nakesali para i činova i koji se danas prečesto spominju u najgorim kriminalnim pričama. Kada se kroz lagano otvorena vrata stvara veliki propuh, ne mogu se ne prisjetiti da je društvena elita mobilizirala narod na noge kako bi branila te iste ljude iz kriminalnih priča od podmetanja. Svi smo mi generali poslije bitke.
Di je pijana balkanska krčma tu su i krčmari.
Zanimljivo je i da su dvi policijske stanice baš u kvartovima koji se spominju: Bačvice i Žnjan. Istina ova druga odnedavno je prometna, pa je na Žnjanu promet uvik sigur. Najlipje mi se vozit zabranjenon Bračkon, čovik se osića sigurno jer tu se najčešće trevi policijsko auto (koje krati put). Ugodnije mi je i zato šta znan na je policijot čovik od krvi i mesa ka i ja.
Ne dirajte mi polja kamilice!
I na kraju par kriminalnih scena sa gorespomenutih opasnih lokacija.
Tagovi:kriminal, Split
Loading ...