blagi

Spremno sam se, sa puno znatiželje odazvao pozivu da prisustvujem 16. seoskoj olimpijadi u Radošiću i to u nedjelju, neradni dan. Spominjanje Radošića asocira me na borbu bikova. Za ljude koji redovito pohode Radošić u ovo doba godine, Seoska olimpijada je svakako veliki i značajan događaj, uživanje, gušt, pa i obaveza. Meni je ovo prvi pohod nekom takvom događaju i nisam znao što ću tamo točno vidjeti, doživjeti.

Nedaleko je to od Splita, u zaleđu Kaštela. Pogled na more radošićanima sprječava Kozjak, i to prijevoj Malačka. Organizacija je, za mene, iznenađujuća. Dok smo prilazili Radošiću čudili smo se što skoro svaka livada uz put, kako smo kasnije ustanovili i desetak kilometara prije samog mjesta događanja, ima oznaku parkinga. Bezbroj redara i ljudi iz službe sigurnosti angažirano je na održavanju reda. Očito smo uranili jer smo se uspjeli parkirati na livadi najbližoj mjestu događaja. Glavni organizator je Bik commerce, a održava se na njihovim terenima u zaseoku Škopljanci.

Zatekli smo svega koju stotinu ljudi. Saznali smo da se centralni događaj, borba bikova, tj. prezentacija bikova ima odigrati oko 14 sati. U 11 sati, desetak minuta od našeg dolaska, trebala su početi natjecanja. Čekajući događanja prošetali smo okolo i najviše se zadržali na dva mjesta.

Na pripremnom terenu za bikove, već je bilo nekoliko ekipa. Kauboji su se šepurili, a bikovi su djelovali, zatočeno, neslobodno, grintavo.  Nije lako zauzdati te od pola tone pa do preko 1000 kila teške grdosije koje trebaju izgledati strašno i biti agresivne. Naravno da su im najubojitije oružje rogovi. Jadne beštije. Svjesni promjene odnosa prema mučenju životinja i organizatori borbu bikova nazivaju i prezentacijom bikova. Ali se ne odriču okrutnih borbi.

Drugo zanimljivo mjesto je pripremanje napoja za gladni svijet. Ljudi u tom kraju vole dobro pojesti, a doba je od janjaca. U jednom trenu peku se na ražnju 54 janjca. Tko zna koliko ih je stradalo taj dan. Impresivno je to stratište janjadi na kojoj se mogu vidjeti u jednom trenutku sve faze pripreme specijaliteta kraja. Dame i gospoda stajali su u redovima čekajući svoju porciju janjetine i neizostavni prilog, mladi luk.

Bilo je tu naravno i neizostavnih prodavača raznih drangulija, sviralo se domoljubno, najviše rokerirani Thompson. Lokalni folklor mogao se čuti uglavnom u obliku fragmenata u najavnoj špici. Jedan diplaš zabavljao je naokolo publiku i pokušavao iskamčiti koju kunu za pivo. Ljudi su uglavnom bili moderno obučeni, a od narodne nošnje vidio sam samo jednu kapu.

Sa kašnjenjem, naravno, u odnosu na planirani raspored, započela su natjecanja u disciplinama koje se svrstavaju u sportove seoske olimpijade: bacanje kamena s ramena, skoku u dalj s mjesta i potezanju klipa. Bilo je relativno malo natjecatelja, takmičenje ne posebno ozbudljivo, malo publike. Odskakao je voditelj programa, svojim bodrenjem i komentarima. Imam dojam da su svi jedva dočekali u se pauzu. Sjeli smo i mi bježeći od sunca, a nakon nepunog sata odlazili smo bježeći od kiše. Nismo ostali do kraja, nismo vidjeli druga takmičenja, a ni centralni događaj - borbu bikova na koju i dolazi najviše ljudi.  Mogli smo to osjetiti po kolonama automobila koje smo izbjegavali vraćajući se kad je većina dolazila. Mediji navode tisuće, a organizator spominje 15 tisuća. Unatoč prijetnji kiše potkrijepljenoj sa par kapi i zatamnjenim nebom.

Sviđalo se to nekome ili ne, bilo mu dio tradicije ili ne, dobro je doživjeti sve to u živo, osjetiti tu atmosferu, nadopuniti sadržaj retke školske lektire, čuti zvukove i šumove, upiti mirise svježe pokošene trave, janjadi i znojnih junaka. Pa i djeve bajne posebno su pripremljene za takav dan i događaj.

Radošić na Google karti

Nekoliko linkova:

O Radošiću

O 16. Seoskoj olimpijadi održanoj u nedjelju, 7.6.2009

Slobodna Dalmacija

Secret Dalmatia (na engleskom) sa kratkim video isječcima

  Diple u Radosicu (321.4 KB, 219 preuzimanja)

Share on Facebook

U članku objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji “Istražujemo: popis opasnih lokacija u Splitu, Zagrebu, Dubrovniku, Zadru i Šibeniku” može se pročitati popis opasnih lokacija u Splitu:

- Bače
- Dubrovačka - Vinkovačka
- Centar - Get, Riva
- Brda
- Žnjan, Trstenik,
- Kašjuni (ljeti)

Gotovo odreda mista na kojima gotovo svakodnevno tražim duševni mir. I pronalazin. :) Mora da san slip, ili bi se to moglo reć za novinara/novine? Da nije mafija ove jeseni infiltrirala dva labuda i jednu dugu koji su izazvali strašnu buku bezbrojnih škljocanja fotoaparata i mobitela te čičanje dice, krepa bi od dosade na svojoj svakodnevnoj turi od Žnjana do Bačvica.

Nekoliko stvari je tu zanimljivo.

Ne kupujen novine upravo zbog razine novinarstva, već pokušavam po internetu pabirčiti vijesti i komentare po svojoj miri. Nekad san čita novine od prve do zadnje stranice, i bilo je novinara i komentatora čija je svaka bila na mistu. Danas novine malo ko kupuje pa one, da bi opstale, moraju izmišljati nešto što će ih prodati. Pogotovo u nediju, kad se redovito plasiraju kiseli krastavci. Uvik me čudi kako sudovi rade u nediju ili subotu kad se neka sudska odluka promovira baš u nediju.  Ko bi kupija novinu na kojoj kriči naslov: “Legla užitaka u Splitu”? Ili možda da probaju napraviti takvu novinu pa se iznenadimo?
U stvari su nas odgojili oliti indoktrinirali da uz dramatične tonove u 19:30 nacija hrli na hitne vijesti. Sad se ti tonovi mogu čuti svako malo, a nacija hita prema ekranu iz kojeg nakon dvi kapi vijesti serviraju bujice reklame. Da bi se prodalo reklame, valja imat i koju vijest. A ako i nema vijesti ima da je bude.

Zbog neuravnotežena razvoja Lipe naše i kriminal se srazmjerno bogatstvu koncentrira u Metropoli. Dugo, dugo godina smo pratili grde vijesti i objašnjenja kako to nije ništa. Dok metak nije zakuca na vrata uglednika sve je bilo podnošljivo, a onda su se ustali na sve 4 i mobilizirali naciju kako bi zaštitili svoje pragove. Kako Split, Zadar i Unešić ne bi bili provincija u kriminalnom smislu (koga briga za ostale smislove), valja podignuti tamošnji kriminalitet na  dramatično višu razinu. Ne mislin da nije u Splitu i Dalmaciji dovoljno visoka i da je treba ignorirati, ali ne valja ni pretjerivati. Valja problemima pristupati selektivno i uravnoteženo, pa spomenuti da je, možda, Banovina veći izvor kriminala nego Trstenik, samo šta policija u Banovinu nesmi, a na Trsteniku može radit šta oće. U vrime prve uzbune u Splitu (1991.) jedan novinar na Radio Splitu je napravija paniku i odma su ga makli (ladija se dugo godina, a bija je u naglon usponu karijere). Panika je opaka stvar i ne valja je zloupotrebljavat, a to ovakvi članci upravo rade. Neanalitičkin, napabirčenin izuzecima novinari inkriminiraju određena mista. Ka posljedicu mogu predviditi šaku u zube koju će dobiti mirni klinac sa Pujanki kad ćaći kaže da ide provozati biciklu od Žnjana do Baća.

Analiza bi možda pokazala da su lipa i tiha dnevna mista pretvaraju noću u gužvu i buku u kojoj se potiče potrošnja alkohola. Ne pod svitlošću tih mista, već u nekon njihovon mračnijen kantunu klinci imitiraju starije maloljetnike i pronalaze vrhunsku zabavu u opijanju. A kad se krv zamiša sa alkoholom mozak počinje svoju drugu priču. Alkoholizam se čak spominje i kao olakotna okolnost kod teških ubojstava, jer eto nije ubojica bija pri pameti. Sportske priredbe koje zanimaju klince zalivaju se potocima reklama alkohola.

Analiza bi pokazala i da postoje dičje tuče i pijane tuče i mafijaški obračuni.  Istraživački člančić u koji se upreglo puno i previše novinara stvara kakofoniju zločina nabacujući neselektivno na hrpu sve i svašta.

Šta smo MI starci napravili da omladini omogućimo neke druge zabave? Koliko smo investirali u druge sadržaje, osim u kafiće? Bačvice su se izgradile dok si reka keks, dom omladine i dalje je nedovršen, mjesne zajednice pretvorene u kotareve, a prostor poiznajmljivan. Dica bačena na ulicu i eno ih ne znaju šta će sa sobon. Svaka ulica ima baremko jedno boćaliste i to planirano i projektirano, pa još i poneko divlje. A dica nemaju di se igrat, zabavljat nego u leglima kriminala.

Ovo je društvo stvaralo osobe najbliže pojmu heroja ratnoga vrimena od onih koji su se nakesali para i činova i koji se danas prečesto spominju u najgorim kriminalnim pričama. Kada se kroz lagano otvorena vrata stvara veliki propuh, ne mogu se ne prisjetiti da je društvena elita mobilizirala narod na noge kako bi branila te iste ljude iz kriminalnih priča od podmetanja. Svi smo mi generali poslije bitke.

Di je pijana balkanska krčma tu su i krčmari.

Zanimljivo je i da su dvi policijske stanice baš u kvartovima koji se spominju: Bačvice i Žnjan. Istina ova druga odnedavno je prometna, pa je na Žnjanu promet uvik sigur. Najlipje mi se vozit zabranjenon Bračkon, čovik se osića sigurno jer tu se najčešće trevi policijsko auto (koje krati put). Ugodnije mi je i zato šta znan na je policijot čovik od krvi i mesa ka i ja.

Ne dirajte mi polja kamilice!

I na kraju par kriminalnih scena sa gorespomenutih opasnih lokacija.

Share on Facebook

Nemam običaj pisati potpuno pozitivno o nekoj temi jer pohvale mogu uljuljkati nekoga u slatki sanak, a pokude mogu biti konstruktivne jer teže poboljšanju. Na ovom blogu postoje samo dvije iznimke i u obje sam promašio.

Pišući ‘Odu spliskoj vodi’, zanemario sam neke detalje, tj. nisam ni pomislio na njih. I odmah sam dobio povratni komentar kako ta voda koju hvalim sadrži teške metale. Pokušao sam saznati detalje o tome na nekim službenim stranicama, ali nisam uspio. Onda je iz mutnih internetskih voda izronio članak pod naslovom ‘Voda je novo zlato’ i podnaslovom:

“Unatoč pitkoj vodi iz vodovoda, sve više pijemo flaširanu vodu. U nordijskim zemljama i Nizozemskoj popije se tri puta manje flaširane vode. Zašto Hrvati kupuju vodu kad je ima i dobre i dovoljno?”

dalje… ‘Žedan informacija’ »

Share on Facebook

Najčitanije zidne novine na svijetu	Što više čitate manje zabluda imate. Danas sam, gledajući, raskrstio sa jednom zabludom. Dugo sam smatrao da Kinezi imaju najčitanije zidne novine na svijetu. No nakon što sam vidio na djelu najčitanije novine na svijetu, promijenio sam mišljenje. Samo se pitam gdje se u statistici na desnoj slici razvrstani čitatelji sa lijeve slike? Očito su u tim novinama ekološki jako osviješteni i napredni, jer za raznošenje ne koriste nijednu od klasičnih poznatih tehnologija, već vjetar! Kako veličanstveno jednostavno i dovitljivo! I još pri tome se odvoje stranice, pa više čitatelja može istovremeno čitati jedne novine! Jedino nisam uspio ustanoviti kako to izvode za bonace.	Najčitanije novine na svijetu
Ekološko raznošenje najčitanijih zidnih novina

Share on Facebook

Najprin su bili dani iz snova, onda dalmatinac kandidat za nobelovu nogadu, pa sad još jedan plod isključivo domaće pameti. Guštan ka prasac šta smo se zalaufali, samo se bojin da se ne zabijemo svon forcon digdi Ka ubica.

Eno su u Šibeniku izumislili plavu udovicu. Idu pauci okolo sa kompjukteron i slikavaju di je koje auto krivo stalo (ka da u Šibeniku ima di stati pravo) i oko njega spletu bežičnu mrižu i vrag mu je odnija 200 kunića, a o autu da ne govorimo.

Izum je i jednostavan, ma i nije. Naime vrvi izumiman, kao što je npr: Internet neovisan o hardveru:

“… a za razliku od drugih sličnih programa s kojima se zasad radi samo u nekoliko hrvatskih gradova, šibenski uopće ne ovisi o hardveru jer se cijela procedura odvija na internetu, što znači da je potpuno neovisan.”

Genitalnost izumislitelja se ogleda i u tome što je u ovin krajevin dosad razotkriven samo hardver bez softvera, a evo sad i interneta neovisnog o hardveru.

“Zahvaljujući jedinstvenom programu, nadzor se može vršiti bilo odakle i u bilo koje vrijeme, a ekipa u pauk vozilu treba imati samo laptop s bežičnom Internet vezom.”

Smiješi nam se još jedna nobelova nogada za softver bez vremenskih i prostornih ograničenja. Izgleda da program radi i po mraku i po kiši. Još jedino nan fali zeru wifija u kojemen kantuniću.

“Policijski djelatnici tako više ne moraju izlaziti na teren s ekipom pauka, nego sve nadgledaju iz klimatiziranog ureda.”

A baš san mislija da jadni policijoti nemaju nikakve koristi od svoga sindikata, ka ni drugi djelatnici.

Sve mi se čini da nan ovo globalno zatopljenje radi puno više sranja nego što smo ih, zbog njegovih posljedica, u stanju spoznat.

Izvor Glas Dalmacije.

Share on Facebook

Sanjao sam ovaj dan (ili ove dane) kada nam teču med i mlijeko. Imam podosta godina i san je trajao i trajao, čak se i protegao na par stoljeća. I napokon je osvanuo taj dan iz snova!
Sunce sija, a vjetar ćarlija, što sam sretan ja.
Mojoj sreći kraja nema.

Gdje je sreća tu su i ministri, gdje su ministri tu je i sreća!
Ovo nam je naša Vlada dala!

Mi obećavamo svoja izvršenja!
Pregršti sreće nadolaze nam u valovima.
Toliko puno da ne stane u moj mali blog.

Galerija sreće:

(1) Doli PDV i nezaposlenost

Već tijekom ovoga mjeseca Vlada namjerava Saboru uputiti prijedlog izmjena Zakona o PDV-u kojem je samo jedna izmjena – smanjenje poreza na dodanu vrijednost za novine, i to s opće stope od 22 na 10 posto. Najavio je to jučer premijer Ivo Sanader nakon svečane sjednice Nadzornog odbora Hrvatske banke za obnovu i razvitak u povodu 15. godišnjice rada te institucije.
…
Ovu intervenciju u zakon Sanader je obrazložio kao Vladin doprinos smanjenju troškova života i povećanju standarda hrvatskih građana.
…
Predsjednik Vlade najavio je smanjiti nezaposlenost do čak šest posto pod uvjetom da Hrvatska uđe u EU, a izrazio je veliko zadovoljstvo rezultatima u smanjenju nezaposlenosti. Sada u Hrvatskoj ta stopa iznosi 10,5. U posljednje tri godine otvoreno je 80.000 novih radnih mjesta.

(2) Vesela Hrvatica razbila bocu šampanjca o Hrvata

Programom obnove bijele flote, kazala je Kosor, “prosječna je starost Jadrolinijinih brodova samo 19 godina, što je u odnosu na zemlje Europske unije koje imaju brodove znatno veće prosječne starosti, hvalevrijedna činjenica”.

(3) Mali milijun milijardi skovali smo

Dugogodišnji i uspješan predsjednik uprave HBOR-a Anton Kovačev iznio je zanimljive podatke. U prošlih 15 godina HBOR je hrvatskom gospodarstvu dao ukupno 57 milijardi kuna potpora, od čega se 31,7 milijardi odnosi na kredite, 17,2 milijarde kuna bila je vrijednost jamstava, a osam milijardi kuna za mandatnu aktivnost.

(4) Pelješimo mostom
U Dubrovnik bez putovnice: Raspisan natječaj za pelješki most

Ukinimo izbore. Što se tu ima više birati! Sve je jasno kao dan.
Stani malo! Kako kad je noć!? Umjetno sunce!?

Umjetno sunce prekrilo je tamne kutke Lijepe naše!

Share on Facebook

Puno mi je lipo sila vijest da je Matica Hrvatska izdala Pravopis. Lada Badurina, Ivan Marković i Krešimir Mićanović su autori podeblje knjige koja će se pojaviti na trafikama Tiska i to za ne prevelikih 120 kuna.

Pravopis ko pravopis neš ti, reći će neko neupućen. Ima ih puno previše. Svako malo izađe neki novi drugačiji. U tome i je problem i to cile države jer ne postoji jedan standardni pravopis nego više njih i stručnjaci nikako da se dogovore. Svi čuvaju svoje pozicije i izdaju svoje knjige ka da in je Pravopis ćaćina prćija. Bilo bi vrime da skupu glave i napišu nešto što se zove standardom.

Nisam siguran da je ovaj baš standardan, ali kad ga izdaje Matica Hrvatska ima, i bez obzira na tvrdoću uveza, svoju težinu. Autori nisu oni razvikani i utaboreni na svojim pozicijama, nego neki mlađi ljudi. Valjda su skužili da se dalje ovako ne može.

Najdraže u svemu tome mi je činjenica šta smo za sada izbjegli mogućnost da neki nadobudni Hrvat, Hrvatina dapače, jednim potezom pera učini veliku većinu onih, kojima je hrvatski materinji jezik, nepismenima. Mada nisam imao ovaj Pravopis u rukama, tu mi nadu daje slijedeća rečenica iz najave izdavača, Matice Hrvatske:

“Pravopisna su rješenja u ovome priručniku, nadamo se, dobro odmjerena, u skladu su s hrvatskom pravopisnom tradicijom i suvremenim stanjem hrvatskoga standardnog jezika.”

Vjerojatno neću reći ne ću kupovini ove značajne knjige.

Share on Facebook

Hvalevrijedan je trud oko Wikipedije, “free” ili kako su naši preveli slobodne enciklopedije, uključujući i njen hrvatski dio. No u obradi članaka fali im zerica reprezentativnosti. U kategoriji hrvatskih biografija za sada imaju 47 članaka, a među njima je i slavni Stanislav Prusac. Pretpostavljajući način na koji je dragi kolega i sugrađanin mogao svršiti u  galeriji slavnih, preporučam da pohitate unijeti se, jer je, moguće, količina ograničena.

Share on Facebook

U emisiji Istinom do gola, koja se prikazuje na lokalnim TV postajama, Zdravko Reić je ugostio Zorana Mamića, najbrži jezik istočno od Dragonje, a zapadno od Dunava. Ovaj je u uobičajenoj bujici svojih bisera kazao i slijedeće:

“Razlika između mene i trenera je samo što oni imaju diplome. Ja ne dam nikome da pozna nogomet bolje od mene.”

Share on Facebook

Jučer čitan u Večernjaku :

“01.06.2007 17:20
 
POGLAVARSTVO 
U Splitu se uvode turistički autobusi za razgledavanje grada
Autor Slavica Vuković “

Napokon nešto dobro u Splitu, pomislija sa: napokon nešto s čime se nekome izvan Splita možeš povaliti. To moran pročitati.

“SPLIT - Grad nema nikakav instrument kojim bi mogao riješiti problem kružnih taksija u Splitu i tako pomoći legalnim taksistima - rekao je splitski gradonačelnik Zvonimir Puljić, nakon današnje sjednice Gradskog poglavarstva.”

Ma neće biti baš da Grad nima nikakvi instrumenat za to. Drago mi je čut kao je Gradonačelnik izliza iz mišje rupe. Znači ima nešto puno lipo za reći. On se pojavi samo u takvin situacijan: ništo za uslikat, ništo za otvorit, ništo za prigrist, niku lipu ideju za objavit. Lipi moj i pametni gradonačelnik.

“- Mi nemamo načina to riješiti. Grad ne želi legalizirati kružne taksije, jer oni zapravo ne taksiraju već konkuriraju linijskom javnom prijevozniku “Prometu”. Uvođenje takve konkurencije je nezakonito, a nije nam ni u interesu - kaže Puljić.”
Ovdi san sta čitat i kad mi je krv suknula u glavu zadnja misal prin nego san pa u afan bila mi je da brojin do sto. To, i šta san odlučija prespavat do sutra, spasilo vas je od čitanja najgorih beštimji ovoga i onoga svita. dalje… ‘Splitsko sranje uma’ »

Share on Facebook