blagi

Spremno sam se, sa puno znatiželje odazvao pozivu da prisustvujem 16. seoskoj olimpijadi u Radošiću i to u nedjelju, neradni dan. Spominjanje Radošića asocira me na borbu bikova. Za ljude koji redovito pohode Radošić u ovo doba godine, Seoska olimpijada je svakako veliki i značajan događaj, uživanje, gušt, pa i obaveza. Meni je ovo prvi pohod nekom takvom događaju i nisam znao što ću tamo točno vidjeti, doživjeti.

Nedaleko je to od Splita, u zaleđu Kaštela. Pogled na more radošićanima sprječava Kozjak, i to prijevoj Malačka. Organizacija je, za mene, iznenađujuća. Dok smo prilazili Radošiću čudili smo se što skoro svaka livada uz put, kako smo kasnije ustanovili i desetak kilometara prije samog mjesta događanja, ima oznaku parkinga. Bezbroj redara i ljudi iz službe sigurnosti angažirano je na održavanju reda. Očito smo uranili jer smo se uspjeli parkirati na livadi najbližoj mjestu događaja. Glavni organizator je Bik commerce, a održava se na njihovim terenima u zaseoku Škopljanci.

Zatekli smo svega koju stotinu ljudi. Saznali smo da se centralni događaj, borba bikova, tj. prezentacija bikova ima odigrati oko 14 sati. U 11 sati, desetak minuta od našeg dolaska, trebala su početi natjecanja. Čekajući događanja prošetali smo okolo i najviše se zadržali na dva mjesta.

Na pripremnom terenu za bikove, već je bilo nekoliko ekipa. Kauboji su se šepurili, a bikovi su djelovali, zatočeno, neslobodno, grintavo.  Nije lako zauzdati te od pola tone pa do preko 1000 kila teške grdosije koje trebaju izgledati strašno i biti agresivne. Naravno da su im najubojitije oružje rogovi. Jadne beštije. Svjesni promjene odnosa prema mučenju životinja i organizatori borbu bikova nazivaju i prezentacijom bikova. Ali se ne odriču okrutnih borbi.

Drugo zanimljivo mjesto je pripremanje napoja za gladni svijet. Ljudi u tom kraju vole dobro pojesti, a doba je od janjaca. U jednom trenu peku se na ražnju 54 janjca. Tko zna koliko ih je stradalo taj dan. Impresivno je to stratište janjadi na kojoj se mogu vidjeti u jednom trenutku sve faze pripreme specijaliteta kraja. Dame i gospoda stajali su u redovima čekajući svoju porciju janjetine i neizostavni prilog, mladi luk.

Bilo je tu naravno i neizostavnih prodavača raznih drangulija, sviralo se domoljubno, najviše rokerirani Thompson. Lokalni folklor mogao se čuti uglavnom u obliku fragmenata u najavnoj špici. Jedan diplaš zabavljao je naokolo publiku i pokušavao iskamčiti koju kunu za pivo. Ljudi su uglavnom bili moderno obučeni, a od narodne nošnje vidio sam samo jednu kapu.

Sa kašnjenjem, naravno, u odnosu na planirani raspored, započela su natjecanja u disciplinama koje se svrstavaju u sportove seoske olimpijade: bacanje kamena s ramena, skoku u dalj s mjesta i potezanju klipa. Bilo je relativno malo natjecatelja, takmičenje ne posebno ozbudljivo, malo publike. Odskakao je voditelj programa, svojim bodrenjem i komentarima. Imam dojam da su svi jedva dočekali u se pauzu. Sjeli smo i mi bježeći od sunca, a nakon nepunog sata odlazili smo bježeći od kiše. Nismo ostali do kraja, nismo vidjeli druga takmičenja, a ni centralni događaj - borbu bikova na koju i dolazi najviše ljudi.  Mogli smo to osjetiti po kolonama automobila koje smo izbjegavali vraćajući se kad je većina dolazila. Mediji navode tisuće, a organizator spominje 15 tisuća. Unatoč prijetnji kiše potkrijepljenoj sa par kapi i zatamnjenim nebom.

Sviđalo se to nekome ili ne, bilo mu dio tradicije ili ne, dobro je doživjeti sve to u živo, osjetiti tu atmosferu, nadopuniti sadržaj retke školske lektire, čuti zvukove i šumove, upiti mirise svježe pokošene trave, janjadi i znojnih junaka. Pa i djeve bajne posebno su pripremljene za takav dan i događaj.

Radošić na Google karti

Nekoliko linkova:

O Radošiću

O 16. Seoskoj olimpijadi održanoj u nedjelju, 7.6.2009

Slobodna Dalmacija

Secret Dalmatia (na engleskom) sa kratkim video isječcima

  Diple u Radosicu (321.4 KB, 219 preuzimanja)

Share on Facebook

Najprin su bili dani iz snova, onda dalmatinac kandidat za nobelovu nogadu, pa sad još jedan plod isključivo domaće pameti. Guštan ka prasac šta smo se zalaufali, samo se bojin da se ne zabijemo svon forcon digdi Ka ubica.

Eno su u Šibeniku izumislili plavu udovicu. Idu pauci okolo sa kompjukteron i slikavaju di je koje auto krivo stalo (ka da u Šibeniku ima di stati pravo) i oko njega spletu bežičnu mrižu i vrag mu je odnija 200 kunića, a o autu da ne govorimo.

Izum je i jednostavan, ma i nije. Naime vrvi izumiman, kao što je npr: Internet neovisan o hardveru:

“… a za razliku od drugih sličnih programa s kojima se zasad radi samo u nekoliko hrvatskih gradova, šibenski uopće ne ovisi o hardveru jer se cijela procedura odvija na internetu, što znači da je potpuno neovisan.”

Genitalnost izumislitelja se ogleda i u tome što je u ovin krajevin dosad razotkriven samo hardver bez softvera, a evo sad i interneta neovisnog o hardveru.

“Zahvaljujući jedinstvenom programu, nadzor se može vršiti bilo odakle i u bilo koje vrijeme, a ekipa u pauk vozilu treba imati samo laptop s bežičnom Internet vezom.”

Smiješi nam se još jedna nobelova nogada za softver bez vremenskih i prostornih ograničenja. Izgleda da program radi i po mraku i po kiši. Još jedino nan fali zeru wifija u kojemen kantuniću.

“Policijski djelatnici tako više ne moraju izlaziti na teren s ekipom pauka, nego sve nadgledaju iz klimatiziranog ureda.”

A baš san mislija da jadni policijoti nemaju nikakve koristi od svoga sindikata, ka ni drugi djelatnici.

Sve mi se čini da nan ovo globalno zatopljenje radi puno više sranja nego što smo ih, zbog njegovih posljedica, u stanju spoznat.

Izvor Glas Dalmacije.

Share on Facebook

Nije lako po ovin zvizdanu mislit. Ali u obrani od globalnog zatopljavanja nalašje je ladit jaja sistemon koji dodatno povećava efekt plastenika. Zadnja zera aktivnega anonimnega maloga mozga izumislila je genijalni izum: hlađenje bez potrošnje energije. Doprinos je to Dalmacije rišavanju najgorega problema na cilomen svitu. Kad ti se se po zvizdanu od vrućine jaja obisidu do poda podmetneš in - kajin (sa malin k) i zeru vode. Kakva šteta da je propala Jugoplastika, sad bi se nakesali para, a efekt izuma bi bija još višestrukiji. A stopljenu vodu još se more iskoristit za npr. pranje šalic od kafe.

Jaja dole u kajinu Al Gore je ladno

Izvor Glas Dalmacije

Share on Facebook