Ispod lumbrele

      2 Comments on Ispod lumbrele

Kad je vani pljusak najradije sam unutra doma, u suhome i toplome. Sanjarim kako bih napravio kišne fotografije. A nemam nij jedne do sada, iako stalno nosim aparat sa sobom. Sanjarim i kako pri tom ne bih pokisnuo. Nažalost te dvije stvari: suho i kiša, ne idu skupa. A teško je i fotografsku opremu sačuvati od vlage, vode.

Eto mi se pružila prilika da proživim takav san. Zatekao sam se vani po pljusku i sa fotoaparatom. Mogao sam ostati pod okriljem suhog zaklona. Mogao sam se skloniti u ili na neko suho mjesto i ovlažiti samo grlo nečim toplim, pa čak i hladnim, promatrati i slušati kišu iz sigurna zaklona. Izabrao sam ono drugo: kišobran u jednu ruku, aparat u drugu, pomalo se služeći nekim manjim zaklonima za najvećeg pljuska, slikavao sam odreda sve šta mi se našlo na putu od palače Bajamonti-Dešković na Rivi, preko Marmontove, Pjace i Peristila do  Stare Slobodne. Nisam mogao u takvim uvjetima trošiti puno vremena na kadriranje, podešavanje parametara na aparatu (a nije to mali kompakt). Za najvećeg pljuska bilo kakvo podešavanje je bilo skoro pa nemoguće, jer sam morao paziti na opremu, a uvjeti su se pogoršavali, svjetla bilo puno manje. Bilo je to doba sumraka, Sunce je već zašlo za tamnim oblacima. Na kraju sam poprilično pokisao i ja, a i aparat se poprilično namočio. Što se mene tiče, isplatilo se.

Slijedi dio splitskih slika za kiše.

2 thoughts on “Ispod lumbrele

  1. David

    Blagi, nadam se da si prošao bez prehlade. Nikad nisam volio kišu, pa ni mokre gradske ulice, a pogotovo ne mokre noge nakon pljuska. Tek, gledajući tvoje fotke priznajem: ja Split “ispod lumbrele” nikad nisam pravo ni vidio!

  2. blagi Post author

    Koji dan kasnije osjetio sam slabost. Jedan lekadol, malo čaja i gotovo. :)
    Da bi promijenio svoj standardni pogled na svijet moraš kupiti fotoaparat … i strasno voliti slikavati. :)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *