Izlet na Kornate – u Telašćicu

      No Comments on Izlet na Kornate – u Telašćicu

Hladni i kišni, jesenji i zimski dani zatoče me unutar zidova upravo kada sam se navikao više vremena provoditi na otvorenome. Prisiljava me to na prisjećanje toplih ljetnih dana i prebiranje po slikama koje čame u mraku diska. Propustio sam na vrijeme obraditi i ovdje objaviti jednu veliku ljetnu temu, pa evo je.

Bio sam kao student par dana na Kornatima i više nikad. Dugo godina ljetujem u blizini ali nisam smogao snage za posjet u toplim danima ljeta. Šetajući ovog ljeta Zadarskom rivom nisam odolio zovu mnogobrojnih štandova prodaje izleta na Kornate. Znao sam da nisu u pitanju Kornati, već Telašćica, ali neka im bude. Vrijedi odmicanja od svakodnevice. I odlučio sam da idemo. T. je, naravno, to zdušno prihvatila.

Na brod smo se ukrcali u Kukljici. Znalac Dinko rekao je kako je Duško jedan od najbržih brodova koji vozi na izlete. Nisam u vrijeme nabavke karata znao, ali je to dragocjena informacija prije nego se odlučite za neki od brojnih aranžmana. Naime od Zadra do Telašćice putuje se nekoliko sati, a to se vrijeme, može znatno produžiti ako je brod spor. Dio puta preko Srednjeg kanala između Ugljana i Dugog otoka oduži se i postaje dosadan, a povratak još dosadniji: samo more i daleko kopno otoka, čekanje da stignete na odredište. Približavanjem Dugom otoku napetost raste, zanimljivi su otoci kojima se približavate, detalji su uočljiviji, brod usporava kako bi prošao kroz uski prolaz Vela Proversa.

S aparatom u ruci nisam se zbližavao sa suputnicima već sam se koncentrirao na traženje motiva. Bavljenje fotografijom dodatno me motiviralo na ovaj i slične izlete, kretanje i traženje novih motiva.

U cijeni izleta od oko 200 kuna uračunata su i dva obroka: jedan koji bi netko nazvao marendom, ali je u pitanju samo jedan tanki, najobičniji sendvič i jedan riblji ručak, ne pretjerano ukusan, ali jestiv. Uz to su raspoložive dvije plastične kante pića. Unatoč zbunjujućim natpisima, na ovom brodu se mogao popiti neki sok i neko bijelo vino. Sa sobom smo ponijeli vodu, a za ručkom smo popili malo vina.

Na ovakvim poludnevnim izletima nemate puno slobode, uglavnom radite ono što vam se naloži, a na skučenom i punom (ne prepunom) izletničkom brodu nema previše prostora i mogućnosti. Namjestite se kako bolje možete, zaštitite od sunca, koje nas je pratilo cijelo vrijeme i gledate okolnu prirodu. Puno prirode na koju se čovjek mora naviknuti. Na sreću sam već dugo bio na godišnjem i daleko od gradske buke, ali ipak u naseljenom mjestu, pa je ovo bilo pravo osvježenje. Još da nema brodske buke i trešnje motora… Netko nenavikao morao je preživljavati adaptaciju.

Vrhunac izleta je približavanje klifovima s južne ili jugozapadne vanjske strane Dugog otoka, odnosno uvale Telašćica. Tu smo se mimoišli sa desetak drugih izletničkih brodova. Bilo je to krajem osmog mjeseca, a u srcu sezone je i veća gužva: više brodova i više posjetitelja. S jedne strane klifovi, s druge poneki otočić, hrid, u daljini samo more i nebo, ravni horizont. Zrak nije bio osobito čist i vidljivost nije bila velika.

Doista su impozantne te okomite stijene koje idu do 160 metara u vis ravno iznad mora. Ponegdje se može vidjeti i nekakav grm urastao u njih, pa se upitaš gdje nađe šačicu zemlje? Lokalni naziv tih strmina je: stene. Nisam stigao probati pogledati sa njihova vrha u more ispod njih, a pitanje je bih li i koliko bih se to usudio. Koljena mi klecaju i na puno manje visine, a osjećam nelagodu gledajući čašu na rubu stola. Aaaa, brrr!

Nakon nekog vremena opscenacije stenama – vraćanje istim putem nazad, ali sad se ulazi u samu uvalu Telašćica, najveću uvalu na Jadranu, kako pročitah negdje. Dodatna zabava: riblji ručak, svi za stolovima, na gornjoj palubi je prevruće. Najveća zabava za izleta je bacanje otpadaka hrane u more. Već pri samom jelu galebovi navale, očito naučeni na ono što slijedi. Poslije ručka polude i jedu skoro iz ruke. Prava prilika za snimanje galebova u letu izbliza.

Svi brodovi se zaustavljaju u uvali Mir, i odatle možeš gdje hoćeš, ali mi se čini da svi idu na jezero Mir. To je slano, plitko jezero napunjeno mutnom blatnom vodom, jako toplo, meni neugodno za dulje kupanje, ali tvrde da je ljekovito. Mislio sam da neću, ali sam se ipak kratko okupao. Propustio sam odatle otići na rub stena, neavanturistički sam se držao sigurnijeg puta u jezero nego se upustio u istraživanje pravog uspona na klifove vrućini u kratkom raspoloživom vremenu.

Kraj jezera obitavaju tovari, Postali su u Dalmaciji prava rijetkost, pa su svi jako znatiželjni. U Salima na Dugom otoku još uvijek je na fešti centralni događaj trka tovarov. U uvali Mir ima i poneki restoran, dućanćić sa pićem i sladoledom. U odnosu na same Kornate, u stvari prenapučeno i neprirodno mjesto, posve nereprezentativno za tobožnji izlet na Kornate.

Nakon svega dugi povratak već poznatim putem, neka dva sata puta do Ugljana.

No vrijedi se odmaknuti i vidjeti nešto dugačije, prirodnije, neobičnije. Probajte.

Nekoliko linkova:

Park Prirode Telašćica

Karta

Dugi otok

Nacionalni park Kornati

Telašćica na Google karti
Telašćica.

PS: Postoje velike šanse da ću imati problema ako ne objavim neke slike. Podjednako su velike šanse da ću imati  problema ako ih objavim. U takvoj pat pozicij rizik je podjednak, pa evo ih. Ona.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *