Čežnja za južinon

      No Comments on Čežnja za južinon

Dok bura, ladna kao led, ispucava usne zaželim se južine. Kad južina zamanta jutro do podneva zaželim se bure. U stvari samo izmišljam nekakav uvod u lovce na vjetar. Osobno mi je najdraže po vjetru pronaći mirni zaklon. Od južine mi se ne manta, od bure mi je hladno. Ima ih još kojima je draža južina, jer je jača i nabija im adrenalin dok zauzdavaju vjetar u jedra ili bilo kakvo platno. Neki od njih zauzdavaju zmajeve i jure na dasci brazdajući valovitu morsku površinu. Evo ih uhvaćene na djelu, na Žnjanu, tj. Radoševcu, gdje savijaju zmajevo gnijezdo svaki put kada zapuše jako. Što jače to bolje. Suprotno uobičajenom, njima je najvažnije da im guza nije u toplome (i suhome).



Nađu se tu i  ponešto drugačiji ovisnici o vjetru.



A ima i drugačijih uživanja u južini.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *