U Pojani
Evo me u Poljani tj. kako njeni stanovnici kažu Pojani. Valjda bi toponimici trbali glasiti onako kako ih sami stanovnici nazivaju. U kartama piše Poljana, no javio se “pokret” koji na svim putokazima križa slovo l, pa književno pisana Poljana postaje Pojana.
Čitam knjigu Toponimija otoka Ugljana koju su priredili u Cenru za jadranska onomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru iz 2007. godine, gdje se osim ova dva toponimika spominju i drugi, talijansko-mletačka transkripcija: Pogliana, Pogliane. A o ovim krajevima poprilično je literature na talijanskom jeziku. I prve karte i katastri su na tom jeziku (ili ma kako se on nazivao u svojoj povijesti). Zanimljivo štivo uopće, najkonkretnije meni dostupno o otoku Ugljanu i Pojani. Ujedno i znanstveno, ponekad teško za čitati i razumjeti. Šteta što takvih štiva i populariziranih izdanja nema. Nema ni na internetu sličnih radova iz kakvih nastaju takve knjige. One ostaju u prašini sveučilišnih knjižnica, teško dostupne onima poput mene koji bi željeli ponešto saznati o svom kraju.
I, naravno, prilažem dokaze svog boravka ovdje u obliku fotografija.
Galebovi su priča za sebe. Gledam ih, sa i bez objektiva i stalno uočavam nove zanimljivosti iz njihova života.
Ljetne nevere su uobičajene, a s njima munje i gromovi.
Tagovi:galeb, grom, more, munja, otok, Poljana, ribar, Ugljan
Loading ...
Napiši komentar