U Pojani

      No Comments on U Pojani

Evo me u Poljani tj. kako njeni stanovnici kažu Pojani. Valjda bi toponimici trbali glasiti onako kako ih sami stanovnici nazivaju. U kartama piše Poljana, no javio se “pokret” koji na svim putokazima križa slovo l, pa književno pisana Poljana postaje Pojana.

Čitam knjigu Toponimija otoka Ugljana koju su priredili u Cenru za jadranska onomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru iz 2007. godine, gdje se osim ova dva toponimika spominju i drugi, talijansko-mletačka transkripcija: Pogliana, Pogliane.  A o ovim krajevima poprilično je literature na talijanskom jeziku. I prve karte i katastri su na tom jeziku (ili ma kako se on nazivao u svojoj povijesti). Zanimljivo štivo uopće, najkonkretnije meni dostupno o otoku Ugljanu i Pojani. Ujedno i znanstveno, ponekad teško za čitati i razumjeti. Šteta što takvih štiva i populariziranih izdanja nema. Nema ni na internetu sličnih radova iz kakvih nastaju takve knjige. One ostaju u prašini sveučilišnih knjižnica, teško dostupne onima poput mene koji bi željeli ponešto saznati o svom kraju.

I, naravno, prilažem dokaze svog boravka ovdje u obliku fotografija.



Galebovi su priča za sebe. Gledam ih, sa i bez objektiva i stalno uočavam nove zanimljivosti iz njihova života.



Ljetne nevere su uobičajene, a s njima  munje i gromovi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *