Shunsuke Mizuno – Slow Time

      No Comments on Shunsuke Mizuno – Slow Time

Još jedan muzičar do kojeg sam došao posve slučajno – istražujući sufi i berberske muzičare. Zvučila je primamljivo atribucija ‘japanski jazz’ te sam u moru raznorazne world muzike zaronio u zvuk koji me posve očarao. Nisam previše istraživao cijeli album već sam na bazi kratkog uzorka halapljivo tražio i nabavio cijeli album.

Atribucija muzike je ponekad grbav posao i stoga se na nju se ne valja previše oslanjati, već je shvaćati samo kao mali putokaz za snalaženje u nepreglednim oceanima muzike dostupne danas na internetu. Jezične barijere otežavaju upoznavanje kultura koje imaju posve drugačije pismo kao što su, da nabrojim samo nekoliko većih: arapska, kineska, japanska, dijelom, zbog (ne)poznavanja ćirilice na ovim prostorima, ruska kultura. Snalažanje olakšavaju oni dijelovi tih kultura koji su se etablirali na Zapadu, ali su ipak samo vrh ledena brijega, i moguće ne baš reprezentativni. Naime Zapad je prigrlio ono što mu se dopadalo i što se moglo komercijalizirati. Neka izuzetna dotignuća takvih kultura zbog velikih razlika su praktički mnogima neprihvatljiva i stoga nezanimljiva. A onda su i teško dostupna čak i kad su vam naoko na dohvat ruke.

Shunsuke Mizuno bi vjerojatno također bio posve nepoznat i neprihvatljiv na Zapadu da se nije tamo muzički školovao te naučeno primijenio da japansku tradicionalnu muziku tj. instrumente zaogrne u jedan oblik, formu ili stil ipak bliži zapadnjačkoj kulturi. Onoj kakva nam je pristupačna, jer čak i da joj ne pripadamo u potpunosti toliko nas njen masovni oblik svakodnevno napada na svakom koraku da joj je teško uteći. (Mala digresija: na kraju je teško spoznati ide li ta kultura za nama ili mi za njom.)

Rezultat njegova rada je album Slow Time, realiziran sa japanskim muzičarima, na, uglavnom, japanskim tradicionalnim instrumentima, muzika uobličena u nešto što je blizu jazza. Instrumentalna, akustična muzika stvara atmosferu, ambijent koji smiruje, liječi bol, tugu, makar i samo onu od svakodnevnog ritma, buke, žurbe i rastrganosti između obaveza. Ta glazba poručuje: čovječe, stani, smiri se i zahvati unutar sebe i bliskih ljudi, ne trči za nedohvatljivim, uživaj u dostupnoj svakondnevici. Najbolji su oni dijelovi albuma koji su više japanski. Potpuni sklad narušavaju one skladbe koje su se previše približile zapadnjačkoj muzici, no to je valjda samo nužna žrtva da bi upuoće album kao proizvod bio dostupan i u ovom dijelu svijeta. Kiša je već odavno važan sastavni dio nama dostupne japanske i istočnoazijske kulture te nije teško zamisliti ambijent kakav nam oslikavaju skladbe poput Rain In The Distance i Poem After The Rain. Dok Sound of Rainy Day pomalo narušava tu atmosferu zvukom klavira, Midnight Sarasvati i Song Of The Birds nadopunjuju vizualnost azijskih krajolika, suživot s prirodom.

Mekano i lagano, za dušu i smiraj.

Par linkova: prikaz albuma Slow Time, preslušavanje glazbenih odlomaka uz mogućnost nabavke pojedinačnih pjesama ili cijelog albuma u mp3/wma obliku i još jedan sličan, ishodište moga upoznavanja glazbe Shunsuke Mizuna.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *